Nacrt prijedloga industrijske strategije napokon je, nakon mnogih odgoda, u siječnju ugledao svjetlost dana. Javna rasprava, odnosno savjetovanje o dokumentu, zaključena je početkom ožujka. Na redu je postupak u Saboru.
Mnogo godina pratim i analiziram hrvatsku IT industriju i tržište. Zato sam uputio primjedbe i sugestije za poboljšanje toga dokumenta u njegovu ICT dijelu. Što sam komentirao i predložio?
Ponajprije, naglasio sam da se položaj i strukturna obilježja telekomunikacijske industrije u odnosu na IT industriju uvelike se razlikuju. Za razliku od IT industrije telekomunikacijska je visokokonsolidirana, visokoakumulativna i pretežno u stranom vlasništvu. Uz to, broj zaposlenih u njoj poslejdnjih desetak godina pada, a u IT industriji raste. Zbog toga te dvije industrije unatoč tehnološkoj konvergenciji treba odvojeno promatrati s razvojnog aspekta.
Ne zna se ni tko je u IT-u U promatranju IT industrije, u dokumentu se tvrtke razvrstvaju prema pretežitoj djelatnosti. Zato je dio važnih IT tvrtki jednostavno pogrešno svrstan. Neke su tijekom vremena promijenile djelatnost, a inercijom ostale razvrstane po starome. Primjerice, najveći sistemski integrator Combis vodi se kao nespecijalizirana trgovina na veliko. Ili, u proizvodnju računala kao najvažniji su svrstani akteri Ericsson i M San. M San samo u manjem dijelu sastavlja računala, ostalo je distribucija, a Ericsscon prodaje uvoznu opremu i pruža integracijske usluge te se manjim dijelom bavi razvojem računalnih aplikacija; računalnu opremu ne proizvodi.
Radi cjelovitog sagledavanja IT sektora naveo sam da bilo bi uputno u analizu uključiti i trgovinu na veliko i malo informatičkom opremom i pakiranim softverom te poduzeća koja se bave informatičkom izobrazbom. IT trgovci često i sami pružaju servisne usluge i u poslovanju su neraskidivo povezani s čistim informatičkim poduzećima. Rad poduzeća koja pružaju usluge IT edukacije i treninga relevantno je pak u sklopu IT obrazovanja.
Trebalo bi uzeti u obzir i IT profesionalce zaposlene kod krajnjih korisnika (interna IT potrošnja). Poznato je, naime, da najveće tvrtke u internim IT odjelima zapošljavaju jednak broj informatičara kao najveća IT poduzeća u zemlji. Tajaspekt također je relevantan za obrazovnu sferu - koliko informatičara treba producirati obrazovni sustav?
Podijeliti branšu na 10 kategorija Upozorio sam na to kako treba voditi računa da IT industrija nije homogena kategorija. Velike su razlike između proizvođača aplikacija, sistemskih integratora ili pak lokalnih IT servisera, proizvođača knjigovodstvenog softvera te startup-tvrtki orijentiranih na oblak i mobilnu tehnologiju. IT sektor grubo bi se mogao kategorizirati na osam do deset potkategorija sličnih tvrtki. Tek zbrajanjem razvojnih mogućnosti svake od njih može se otkriti potencijal cijele branše. Spomenimo da bi zbog njihova specifičnog položaja i uloge bilo nužno posebno sagledati ulogu i mjesto globalnih informatičkih pružatelja usluga u zemlji.
Pri definiranju strategije nezaobilazno je analizirati sadašnju i očekivanu potražnju po potrošačkim segmentima: državna administracija, gospodarstvo, kućanstva i osobito izvozno tržište. Posebno je važno sagledati sustav javne nabave (gotovo pola domaće potražnje za IT uslugama izravno i neizravno potiče država). Za tu, presudnu determinantu IT potrošnje to implicira definiranje jasne strategija informatizacije države (i politički snažna provoditelja) i izdašni obujam javne IT potrošnje. I sagledavanje i definiranje položaja državnih pružatelja IT usluga: Apis IT-a i Fine. Zadatak je države da definira Strategiju, štiti i promiče vlastitu industriju te da vodi računa i o interesima poreznih obveznika.
Sastavni dio analize potražnje trebao bi biti i tehnološki napredak. Kako će utjecati treća i četvrta industrijska revolucija - informatičke platforme (oblak, društvene mreže, ‘big data’, mobilnost) i pametna proizvodnja. Hoće li globalizacija pomesti domaće igrače i kako se prilagoditi trendovima?
Pozdravio sam to što je tim dokumentom IT branša uopće uklopljena u industrijsku strategiju i označena kao strateška industrija te tako napokon dobiva ‘građansko pravo’, prepoznaje ju politička elita i šira javnost. Naime, tako se komunikacijskim i informatičkim uslugama i softveru priznaje status nematerijalnog proizvoda i izjednačavaju se s ostalom proizvodnom industrijom.
I na kraju, što je bio odgovor na moje primjedbe i sugestije? Nijedan prijedlog nije prihvaćen.