22. travanj 2016.

Ključna Vladina misija: jeftiniji novac i jednostavniji sustav

lider.media
lider.media

Svaka je vlada pridonijela velikim promjenama posljednjeg desetljeća: od uvođenja PDV-a, privatizacije do legalizacije i fiskalizacije. Ova vlada treba biti ponajprije okrenuta prema biznisu

U posljednjih desetak godina mnogo se toga promijenilo u Hrvatskoj. Iako vlada mišljenje da se poslovna, ali i općedruštvena klima mijenjaju isključivo na lošije, ne bih se složio s time. U Hrvatskoj i istodobno u svijetu,  koji se također nevjerojatno promijenio, nastaju različite promjene. U tome ima i mnogo pozitivnoga. Evo nekih domaćih primjera:

Šest pozitivnih promjena

• Hrvatska je u posljednjih deset godina prvi put dobila premijerku i predsjednicu, što se 90-ih nije činilo mogućim. U tome smo avangarda u ovome dijelu svijeta.• Zagreb i Šibenik, gradovi u kojima živim, odnosno često boravim, potpuno su promijenili izgled i gospodarsku strukturu. Obnovljene tvrđave i fasade, bezbrojni festivali, difuzni hoteli i hosteli, nove zračne luke, tehnološki parkovi te sektor HoReCa uvelike pridonose promjeni njihove ponude i vizure. Vjerujem da su još deseci gradova doživjeli promjenu iz ‘gradova slučaja‘ u gradove koji se kvalitetom života i ponude mogu natjecati s okružjem.• Iako se prije deset godina činilo nevjerojatnim da bi  Mercator mogao biti u kapitalno hrvatskom vlasništvu ili da će distributer kao što je Orbico proširiti  poslovanje na gotovo cijelu Srednju Europu, to se dogodilo! Dio stranih tvrtki izišao je iz Hrvatske zbog neisplativosti poslovanja tijekom posljednje krize, a sada međunarodni fondovi investiraju u Hrvatsku i mijenjaju strukturu trgovačkoga, nekretninskog, turističkog i izdavačkog sektora. A važne promjene tek će se dogoditi.• Postoje pojedinci koji, iako priznaju velike administrativne zapreke u Hrvatskoj, nastavljaju poslovati i poticati ostale da dodaju vrijednost svojem biznisu te Hrvatsku promatraju na temelju budućega potencijala, ali i ukupne kvalitete života (ICT sektor, Rimac...). Svi koji odu u Kanadu, Irsku, Južnoafričku Republiku ili možda Dubai/Singapur svojoj će rodbini nakon nekog vremena javljati da nije sve u novcu... • Kolumnisti i ekonomski analitičari vrlo jasno i koncizno iznose stajališta i prijedloge široj javnosti, ali i izravno zainteresiranima kako pristupiti hrvatskim ograničenjima (demografija, porezni sustav, preskup novac, kriptokomunistički administrativni mentalitet...) i daju jasnu alternativu povijesnim prijeporima. Bez obzira na to čitate li na internetu Direktno.hr, Novosti ili Economist, svatko ima jednostavnu mogućnost doznati informacije.• Mala i srednja poduzeća imaju dodatne mogućnosti financiranja projekata kakve nisu postojale prije deset godina:  fondovi EU, ‘crowdfunding‘ te specijalizirane razvojne agencije. Već mogućnost, iako možda nerealizirana, znači velik napredak.

Između hitnosti i poduzetnosti

Iako ih ima više, zadržat ću se na tih šest primjera. Hrvatska postaje svjesna svojih komparativnih prednosti, ali i nedostataka. S jedne strane zagovara se stvaranje osjećaja hitnosti provedbe reformi, a s druge se strane mlađi poduzetni ljudi odlučuju na manje investicije u turističkom sektoru, agrobiznisu i ICT-u. Dronovi, aplikacije, ekoproizvodnja, hosteli i obiteljski restorani budućnost su Hrvatske, zajedno s (pre)velikim tvrtkama koje mogu ostati konkurentne samo ako iskorače iz regije, kao što to čini Orbico. Jasno je da lukrativni biznisi i sektori iz 90-ih mogu ostati takvi samo ako se drastično prerestrukturiraju i s turizmom postanu okosnica hrvatskog izvoza robe i usluga.

Jednako tako, svaka je vlada dala neki doprinos promjenama: od uvođenja PDV-a, privatizacije do legalizacije i fiskalizacije. Omogućiti i pomoći biznisu da nabavi jeftiniji novac te pojednostavniti porezni/administrativni sustav trebao bi biti doprinos ove vlade... Hrvatska je prepuna dijela javnih službi koje izvrsno rade i relativno su malo plaćene, ali ima i okoštalu činovničku strukturu koja ne dopušta da se dira u njezino leno i spremna je na svaki napor kako bi zadržala ‘status quo‘. Jedan bi vođa mogao postupiti prema engleskoj poslovici ‘neka kazna odgovara prijestupu‘ i razbiti svakovrsna lena povijesno naslijeđena iz prošlih vremena, ali takvo vodstvo nosi i opasnosti s kojima Europa ima previše negativnih iskustava. ‘Cutcosting‘ ili ravnomjeran razvoj svih onih koji imaju izgleda za opstanak?