Biti revizor u Hrvatskoj nije nimalo lagan ni pretjerano unosan posao. Cijelo tržište revizije, naime, ‘teži’ samo oko 350 milijuna kuna, a na tom tržištu sudjeluje čak 260 revizorskih tvrtki.
Malim revizorima, kojih je najviše, najteže pada činjenica da lavovski dio tržišnoga kolača uzima tek desetak najvećih revizorskih kuća. Zbog takvih trendova na tržištu od 2008. godine traje konsolidacija i koncentracija malih kompanija. Rušenje cijene revizije počelo je upravo 2008. kada je ukinuta najniža tarifa propisana Zakonom o reviziji. Njeno su ukidanje tražili obveznici revizije, a revizori su po cijenu očuvanja posla svakako htjeli sklopiti nove ugovore, što je u konačnici dovelo do dampinških cijena. Cijena revizije potpuno je prepuštena tržištu godinu kasnije, a udar za revizore bila je i odluka da se Zakonom o javnoj nabavi za javne tvrtke revizija pribavlja prema kriteriju najniže cijene, što je cijenu revizorskih usluga u javnom sektoru srušilo čak 70 posto.
Dalji pad posla za revizore u krizi stvorila je činjenica da su brojnim privatnim kompanijama bitno pali prihodi, zbog čega više nisu bile obveznice revizije. Također, vrlo je teško odrediti i procijeniti koliko revizija stoji. Većina hrvatskih poduzeća visinu naknade za reviziju tretira kao poslovnu tajnu, iako je na snazi pravilnik prema kojem tu informaciju moraju objaviti u bilješkama uz financijski izvještaj.Slaven Đuroković, partner u revizorskoj kući Ernst&Young, tvrdi da su za razliku od nekih drugih profesionalnih usluga cijene revizijskih usluga predmet tržišnog okruženja.- Ne postoji jedinstvena formula za cijenu revizije. Najčešće se formira na temelju procjene potrebnog broja sati i satnice članova revizorskog tima s jedne strane i pregovora s klijentom s druge strane. Ukupna naknada za reviziju ovisi o njenoj složenosti (što ovisi o složenosti poslovanja, ali i računovodstvenih i revizijskih pitanja s kojima se revizor susreće u toj reviziji), kvaliteti pripremljenosti podataka za reviziju, dijelu godine u kojem se revizija obavlja i drugim parametrima. Kao i svi troškovi poslovanja, i revizijske naknade predmet su različitih programa smanjenja troškova u društvima - objašnjava Đuroković.
Slijedom navedenog, može se reći da postoji određena nelojalna konkurencija jer sve revizijske tvrtke ne provode iste standarde kvalitete, zbog čega se može očekivati da će Komora u budućnosti veći naglasak staviti na kontrolu kvalitete obavljene revizije. Zbog toga su reputacija i integritet revizijske tvrtke izrazito važni.Ipak, treba imati na umu da troškovi revizije najčešće nisu veliki, a da koristi od kvalitetne revizije neusporedivo premašuju troškove. To su koristi povjerenja u financijske izvještaje koje korisnici (vlasnici, banke, dobavljači) tih izvještaja trebaju dobiti od revizije kako bi mogli donositi svoje odluke. Nije lako ni očito prosječnom čitaču financijskih izvještaja procijeniti kvalitetu revizije, a ponekad ni njenu svrhu. No najveći dio ‘bitki’ revizori dobivaju iza zatvorenih vrata i detalji nikada ne izađu u javnost, ali zbog tih ‘bitki’ izvještaji koji revizori potvrde imaju neusporedivo veći stupanj pouzdanosti nego nerevidirani izvještaji.Sonja Hecker Tafra, direktorica TPA Horwath revizije, objašnjava da su u Hrvatskoj trenutačno registrirana 263 revizorska društva, ali kod nas, kao i u svijetu, to tržište obilježava koncentracija prihoda od revizije kod velikih revizorskih tvrtki (PriceWaterhouseCoopers, Ernst&Young, KPMG i Deloitte ili ‘BIG 4’), koje drže više od 50 posto tržišta.
Revizorsko je tržište od 2009. godine u stalnom padu, što je s jedne strane posljedica globalne situacije, a s druge ukidanje revizorske tarife potkraj 2008. godine otvorilo je vrata nelojalnoj konkurenciji i potaknulo još veći pad cijena. Prema podacima Hrvatske revizorske komore, obveznika revizije u 2009. bilo je 3814, a 2011. taj se broj spustio na samo 2936. Kako pada broj poduzetnika koji prema zakonu trebaju obaviti reviziju (s obzirom na to da je uvjet za reviziju razina prihoda), tako se smanjuje revizorsko tržište, kaže Hecker Tafra.‘Cjenovni rat’ doveo je do toga da su u nekim slučajevima cijene prepolovljene, a svemu tome pridonosi i Zakon o javnoj nabavi, koji za javne tvrtke propisuje nabavu revizije prema kriteriju najniže cijene. Kao ilustraciju, u TPA Horwathu navode podatke s portala javne nabave za Autocestu Rijeka - Zagreb i revizorsku tvrtku BDO Croatia, koji su ugovorili 170.000 kuna za reviziju financijskih izvješća za 2010. godinu, a revizorima je za reviziju financijskih izvještaja 2009. godine bilo plaćeno 278.000 kuna. Jedna od najniže zaračunatih naknada za reviziju društva koje ima vrijednosnice izlistane za Zagrebačkoj burzi iznosila je 28.290 kuna.
- Mogu li se za tu cijenu revizori pridržavati međunarodnih revizijskih standarda i ostalih pravila struke, vrlo je upitno te se postavlja pitanje smislenosti takvih revizija - pita se Hecker Tafra.Hrvatska revizorska komora (HRK) kao mjerodavna institucija za kontrolu rada revizorskih tvrtki i revizora potvrđuje da cijena revizije kao i cjelokupno tržište padaju od 2009. godine, kada je ukinuta najniža tarifa propisana Zakonom o reviziji, ali nema konkretnijih podataka. Najviše malih revizorskih tvrtki jedva preživljava, pa se može očekivati dalja koncentracija revizorskih tvrtki iako se veće promjene na tržištu ne očekuju budući da su najveći igrači već dugo prisutni u Hrvatskoj.
Ulaskom u EU, međutim, doći će do promjene kao posljedice promjene zakonodavnog okvira koja se očekuje u EU u sljedećih nekoliko godina. Zbog toga većina revizora pozdravlja sve promjene koje poboljšavaju kvalitetu revizije. U Ernst&Youngu navode da revizija treba služiti korisnicima financijskih izvještaja, a ne nužno biti samo zakonska obveza. Zbog toga su uvjereni da revizija ima svoju budućnost. U njoj treba očekivati dalje jačanje neovisnosti revizora, prije svega putem jačanja uloge revizorskih odbora, te proširenje opsega revizorskog izvještaja kako bi korisnici izvještaja dobili potpuniju informaciju o različitim aspektima revizije neke tvrtke.