U prostorije tvrtke koja se bavi prodajom i otkupom plemenitih kovina ulazi dobro upućen muškarac i vlasniku kaže da traži pravu priliku za ulaganje. Nabacuje se iznosom od pola milijuna kuna te odaje dojam iskusnog ulagača. Na kraju za 90.000 kuna kupuje osam zlatnih poluga teških ukupno 355 grama. Dva dana kasnije tvrtki su sredstva blokirana i vlasnik završava na ispitivanju.
To nije prijedlog scenarija za novu domaću sapunicu, nego događaj od prije nepuna tri mjeseca kada je Hrvatsku zatresao slučaj lažnih direktora. Ulagač iz naše priče naime, pokazuju podaci Sudskog registra, izvjesni je Tomo Rekić, direktor tvrtke ITjedan od 12. lipnja do 1. srpnja ove godine, koji je u tom svojstvu s računa tvrtke ‘pomeo’ oko dva milijuna kuna.
To mu je za rukom pošlo uz pomoć lažne punomoći o zastupanju iz druge države (navodno Srbije), s kojom je kod bilježnika u Hrvatskoj pribavio dokumente nužne za upis u sudski registar. Pravog direktora i vlasnika tvrtke, koja se među ostalim bavi i ‘rentanjem’ 060 brojeva, Igora Tatarevića, opozvao je i zauzeo njegovu funkciju a da on nije imao i najmanjeg pojma o tim promjenama. Kada je saznao, bilo je prekasno.
Kako doznajemo iz izvora bliskog situaciji, Rekić je kao ovlaštena osoba iz banke digao nešto više od 1,8 milijuna kuna, da bi jedan dio tako lako stečene lovine pretvorio i u zlatne poluge s početka priče. Taj pothvat djelo je dobro organizirane skupine koja je iskoristila boljke domaćeg pravosuđa kako bi istu stvar izvela s još najmanje dvije domaće tvrtke - Novak Hlevnicom i Dundo prometom. Naime, u desetak dana, koliko je bilo potrebno da se lažne direktore otkrije i izbriše iz Sudskog registra, dobili su šansu napraviti popriličnu štetu.
Dundo promet iz Radoboja oštetili su za 280.000 kuna, a tamo je kao direktor nastupio stanoviti Zoran Vilagoš, koji je tu funkciju prema podacima sa Sudskog registra obnašao 11 dana - od 12. do 23. lipnja. Njegovo ime, prema podacima Poslovne Hrvatske, spominje se u još sedam društava - vlasnik je bio osječke Sambe i vukovarskog Vilija (u blokadi) te građevinskog obrta Gramac iz Višnjevca (također blokiranog). Kao direktor naveden je u dvama poduzećima za koja je objavljen skraćeni stečajni postupak - M3 i Mini marketima, a istu funkciju obnaša i u Spiritus prometu i Natio providusu. Djelatnosti tih tvrtki rastežu se od trgovine do građevine, a zajednički im je nazivnik- tek jedan ili nijedan zaposlenik.
Kako se ljetos pisalo, treća meta, tvrtka Novak Hlevnica na vrijeme je blokirala svoje račune, pa Damir Bečović, koji je u Sudskom registru vođen kao direktor od 18. lipnja do 7. srpnja, u tom razdoblju nije uspio isprazniti račun tvrtke.
Policija je lažnim direktorima brzo ušla u trag, ali o organizatoru cijele priče, koji je izvršitelje navodno nalazio doslovno na cesti, ni tri mjeseca poslije nema glasa. Istraga, kako nam potvrđuju u DORH-u, i dalje traje, a cijela priča, osim materijalne štete vlasnicima oštećenih tvrtki, zakomplicirala je život i Tetragramu, tvrtki za ulaganje u plemenite kovine s početka priče.
- Cijela nas je priča iznenadila i otežala redovno poslovanje, a posebno trajanje procesa. Iako nismo strana u postupku, posljednja dva mjeseca koliko traje istraga sredstva su nam bila blokirana - kazao je vlasnik Tetragrama Krunoslav Marčinko, koji vjeruje u skori rasplet situacije.
No kako je moguće da se u današnje doba takvo što dogodi i jesu li tvrtke doista prepuštene same sebi kada je riječ o zaštiti identiteta?
>>>Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.