Zašto su komentatori ekonomskih događanja toliko fokusirani na sadašnju vrijednost BDP-a? Bez obzira na konkretnu vrijednost, vrlo je vjerojatno da će interpretacija temeljena na zasebnom pokazatelju rezultirati krivim zaključcima.
Fokusiranjem isključivo na BDP gubi se osnovna svrha ekonomske analize jer holistička ekonomska situacija je previše kompleksna da bi se mogla sažeti u jedan indikator. To bi bilo kao da ocjenjujete knjigu na temelju prosječnog broja riječi po stranici. Problem je u tome što nam BDP ne pokazuje način na koji ekonomska aktivnost utječe na životni standard pojedinca. Drugim riječima, ovaj pokazatelj ne upućuje na razliku između umjetnog i održivog rasta ekonomije dotične države i ne upozorava na utjecaj inflacije. Isto tako, on građanima ne pruža informacije o eventualnoj (većoj) mogućnosti da ostanu bez posla, a upravo ta činjenica je izuzetno važna za svakog pojedinca. Na kraju krajeva, opadajući prinosi u biti povećavaju potražnju za određenim proizvodima i uslugama; to je glavni razlog zašto neka poduzeća dobro posluju u vrijeme recesije.
Ovo se prvenstveno odnosi na proizvode i usluge čija potražnja nije toliko osjetljiva na ekonomske fluktuacije (poput prehrambenih proizvoda ili lijekova) te na industriju igara na sreću i alkoholnih pića. Kako stara izreka kaže, statistika je poput bikinija – ono što otkriva je zanimljivo, ali ono što skriva je ključno. Makroekonomski agregati bi se zapravo mogli usporediti s konzervativnim viktorijanskim kupaćim kostimima.Kada je Ben Bernanke, američki ekonomist kome je Barack Obama ponovo povjerio mandat za predsjedanje američkim federalnim rezervama, ponudio svoju strategiju za izlazak iz krize mnogi su to doživjeli pomalo nihilistički. Bernanke je naglasio da se potrebno oslanjati na događaje iz prethodnih godina i prilagoditi naša prijašnja uvjerenja za predviđanje budućih ekonomskih kretanja i eventualni utjecaj na njih. Koliko god ugledan bio, činjenica je da nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti buduća ekonomska kretanja. Ukoliko želimo ispravno interpretirati statistike, potrebno se fokusirati na adekvatnije indikatore kao što su stopa štednje (koja služi kao osnova za svaki budući rast i razvoj), javni dug (koji određuje kada će određena država postati prezadužena i doživjeti financijski slom) ili obveze države (koje ukoliko nemaju unaprijed osigurana sredstva za refinanciranje obveza postaju jasan indikator državnog bankrota).
Budući da ekonomski pokazatelji zapravo reflektiraju sliku prošlih događaja, povijest najčešće interpretiramo kroz teoriju. Kreatori ekonomske politike orijentirani isključivo na fluktuacije BDP-a često imaju tendenciju umjetno održavati niske kamatne stope što u kratkom roku potiče potrošnju i investicije, ali u stvari stvara iluziju rasta BDP-a. Uzroci financijske krize nisu bili nedostatak ekonomske aktivnosti, već njena kriva alokacija. Drugim riječima, problem nije u ukupnoj količini ekonomske aktivnosti, nego u neadekvatnom tipu proizvodnje. Činjenica da smo doživjeli umjetno stvoren rast trebala bi rezultitirati smanjenjem BDP-a u vrijeme oporavka. Njegov pad zapravo je pokazatelj da su poduzetnici prilagodili svoje poslovne planove i reagirali na navedeni period hiperpotrošnje. Nažalost, što se mi više trudimo spriječiti ih u realizaciji tih prilagodbi (pokušaji održavanja nepromijenjene tržišne aktivnosti kroz razne vladine mjere), samo ćemo prolongirati novonastalu situaciju i duže trpjeti njezine posljedice.
Jedina je istina da ne postoje mjere koje mogu ekspresno vitalizirati posrnulo gospodarstvo te da ekonomski oporavak neminovno uzrokuje neugodnosti za određene subjekte. To svakako ne znači da će se stvari popraviti same od sebe i da nam nisu potrebne pametno osmišljene monetarne i fiskalne mjere. Prilikom kreiranja antirecesijskih strategija svaka vlada treba voditi računa o specifičnostima nacionalne ekonomije i položaju dotične države u globalnom kontekstu.Poimanje gospodarstva koje se u svojim temeljima zasniva isključivo na predviđanje budućih događaja daje ekonomistima dodatnu znanstvenu konotaciju koja je unaprijed osuđena na razočaranje i neuspjeh. Fokusiranje isključivo na limitiranu sliku statističkih izvještaja može nas onemogućiti u sagledavanju šire slike. Nastala kriza nije samo neuspjeh dotičnih monetarnih politika na nacionalnom nivou, nego i neuspjeh globalnog monetarnog sustava.
Anthony J. Evans je predavač modula Kvantitativne metode i osnove ekonomije na MBA programima Cotrugli Business School