U Hrvatskoj je 36 malih hidroelektrana (MHE), od čega je 21 u privatnom vlasništvu.
Oni koji se upuste u taj poslovni pothvat nailaze na mnoge poteškoće, baš kao i drugi poduzetnici - prikupljanje dokumentacije koje traje godinama, velika ulaganja, a kada se sve pokrene treba proći šest do sedam godina da bi se ostvarila prva zarada.
Iako se zaštitnici prirode protive izgradnji hidroelektrana jer sumnjaju kako se pod krinkom proizvodnje struje iz obnovljivih izvora krije jedino želja za lakom zaradom, vlasnici malih hidroelekrana govore suprotno.
Nakon što je otišla u mirovinu, Ljiljana Šoch Ložnar vratila se iz Njemačke u rodnu Slavoniju, kupila zapušteni mlin na rijeci Orljavi i prije dvije je godine pustila u pogon svoju malu hidroelektranu u Brodskom Drenovcu - Orljava 8 - u koju je uložila 3,5 milijuna kuna.
- Naravno da želim da mi se investicija vrati, da ja, moja djeca i unuci imamo nešto od toga, ali trebamo sačuvati okoliš. Klima se mijenja, nastaju suše... Ako ne sačuvamo prirodu, nećemo imati ni biznis, rezonira Šoch Ložnar.
Još jedan primjer male hidroelektrane je Ilovac na Kupi, za koju je vlasniku, zagrebačkoj tvrtki Tekonet, trebalo devet godina prije puštanja u pogon 2015. godine.
U biznis proizvodnje energije iz obnovljivih izvora upustila se i mala karlovačka tvrtka Odeta, koja planira sagraditi MHE na prostoru propale Jugoturbine.
Cijeli tekst možete pročitati u novom tiskanom izdanju Lidera ili u digitalnom izdanju.