Prošlu godinu pamtit ćemo kao godinu početka oporavka poslovne aktivnosti. Uz realnu stopu rasta BDP-a od 1,6%, zabilježen je veći rast prihoda poduzetnika i blagi rast udjela onih koji su ostvarili dobit. Osnažen je rast fizičkog obujma industrijske proizvodnje i realnog prometa u trgovini te su povećana optimistična očekivanja da će se s 2016. zaustaviti višegodišnji pad u građevinarstvu.
Nakon vrlo uspješne turističke sezone i znatnog rasta realnog BDP-a u trećem tromjesečju, opću sliku stoga nije pokvarilo ni privremeno usporavanje gospodarske aktivnosti u posljednjem kvartalu. To više što podaci za prva tri mjeseca ove godine pokazuju daljnju ekspanziju. Optimističnim kretanjima u prošloj godini ponajprije je pridonio rast izvoza, ali i oživljavanje domaće potražnje rastom osobne potrošnje i investicija privatnog sektora.
Financijska tržišta No unatoč tome zaposlenost stagnira jer su poduzeća i dalje pod pritiskom restrukturiranja i opterećena visokom razinom zaduženosti koju nastoje smanjiti. Administrativna ograničenja ulaganja ostala su problem kao i prijašnjih godina, što zbog kompliciranih birokratskih procedura, čekanja dozvola ili dvosmislenosti propisa, što zbog različitosti interesa lokalne zajednice i središnje vlasti. Unatoč visokoj likvidnosti i padu kamatnih stopa, krediti poslovnom sektoru bilježili su negativne stope promjena, a tek početkom ove godine bilježe se naznake većega kreditiranja poduzeća. Istodobno, vlasničko financiranje uz razvoj domaćeg tržišta kapitala, venture fondova i private equity fondova nije prepoznato kao model na koji bi se u budućnosti trebali više orijentirati i poduzetnici i financijeri. Izgledi za smanjenje bankocentričnosti financijskog sustava stoga su vrlo mali uz i dalje zanemaren segment financiranja emisijom obveznica poduzeća, a na oživljavanje dioničkog tržišta mogla bi djelovati eventualna provedba najavljenih privatizacijskih procesa - pod pretpostavkom da ih uopće bude. S obzirom na niske prinose koje donosi klasična štednja i zabilježen rast gospodarske aktivnosti, pozitivna kretanja trebala bi biti popraćena i većim uzletima cijena dionica. Međutim, osim tek blagog rasta dioničkih indeksa od početka 2016. uglavnom nema naznaka većeg optimizma potencijalnih investitora, što može značiti ili niža očekivanja od ekonomskog rasta u ovoj godini ili biti rezultat oporezivanja dohotka od kapitalnih dobitaka čija je provedba počela početkom godine.
Rast uza stagnaciju zaposlenosti Prema konačnim podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2015. na godišnjoj razini ostvaren je prosječni rast svih kategorija zaposlenih za malo više od 1%. Rast zaposlenosti bio je i veći ako se uzmu u obzir podaci HZMO-a o rastu broja osiguranika, što, među ostali, uključuje veće zapošljavanje osoba na stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa. Međutim, što se doista događa s trendom zapošljavanja, i dalje je predmet makroekonomskih rasprava zbog razlika u obuhvatu statistike HZMO-a i DZS-a, kao i razlika u broju zaposlenih ovisno o primjeni stare i nove metodologije DZS-a. Podaci Fine za 1000 poduzetnika s najvećim prihodima pokazuju rast zaposlenosti prema satima rada za 0,7%, odnosno bez financijskih institucija za 0,9%, a na razini 106.569 obveznika poreza na dobit (bez banaka, osiguranja i drugih financijskih institucija) zabilježen je rast zaposlenosti za 3,6% (manji zapošljavaju više). Takva kretanja korespondiraju s podacima o smanjenju stope registrirane nezaposlenosti, koja je u ožujku 2016. smanjena na 17,2% – u usporedbi s 19,3% zabilježenih u istom mjesecu prošle godine. No nezaposlenost je i dalje gorući problem hrvatske ekonomije, koji nas uz Grčku i Španjolsku svrstava u rang triju članica EU s najvećom stopom nezaposlenosti i iznimno visokom stopom nezaposlenosti mladih. Pozitivna stope rasta BDP-a i rast neto prihoda poduzetnika stoga nikako ne bi smjeli postati faktor nade da je ekonomska situacija znatno bolja i da si možemo priuštiti luksuz odustajanja od strukturnih reformi. Upravo suprotno, trebamo više raditi na povećanju fiskalne odgovornosti i poboljšanju poslovne klime radi privlačenja i stimuliranja investicija, kao i hrabriti inovativnost i spremnost na poslovne pothvate jer to je jedini put ka stvaranju novih radnih mjesta. To više što smo kao mala otvorena zemlja više izloženi učincima liberalizacije tržišta rada, robe i usluga koju promoviraju i zahtijevaju institucije EU, ali što za poslovni sektor znači još više izazova u zadržavanju postojeće i poboljšanju buduće pozicije na domaćem i svjetskom tržištu. Ujedno kao nova članica EU i zemlja zainteresirana za uvođenje eura, Hrvatska treba mnogo više raditi na ekonomskoj konvergenciji i jačanju povjerenja u vlastite sposobnosti smanjenja jaza zaostajanja za ostalim novim članicama EU.
Usporedba s konkurencijom S obzirom na stopu rasta u 2015. od Hrvatske je bilo uspješnije čak 15 članica EU - uključujući Poljsku, Rumunjsku, Bugarsku, Slovačku, Mađarsku, Sloveniju i Latviju sa stopama rasta od 2,7% do 3,8% i znatno kraćim trajanjem recesijskih godina u komparaciji s Hrvatskom. Sve navedene zemlje uglavnom se orijentiraju na proizvodnju i robni izvoz, a Hrvatska je sve više orijentirana na razvoj uslužnog sektora, poglavito turizma, uz koji se vežu brojne investicije novijeg datuma i od kojeg se očekuje uspješna sezona s učincima na rast BDP-a i ove godine. Istodobno, turizam nije dovoljno iskorišten kao generator većih mogućnosti iskorištavanja potencijala domaće poljoprivrede i industrije, a zajedno s trgovinom jako utječe na rast uvoza. Smanjenje uvozne komponente u plasmanu turističkog proizvoda stoga je ključni izazov za veće iskorištavanje potencijala koje nam omogućavaju komparativne prednosti u turizmu i raznolikost zemlje s obzirom na njezin kontinentalni, nizinski, brdsko-planinski i mediteranski dio – uz razvijanje lanca stvaranja dodane vrijednosti koji bi više povezao proizvode hrvatskog sela i domaće industrije, trgovinu i turizam. Drugi važan izazov poboljšanje jest turističkog sadržaja uz organiziranje različitih društvenih i poslovnih događaja koji bi produljili predsezonu i posezonu. Treći izazov odnosi se na utjecaj promjenjivosti geopolitičkih okolnosti koje Hrvatsku čine više ili manje atraktivnom stranim i domaćim turistima. U 2015. taj utjecaj bio je pozitivan, što je za poduzetnike u turizmu, ali i prerađivačkoj industriji i drugim djelatnostima imalo velike učinke na rast prihoda. Međutim, pitanje je što bi bilo s dolascima stranih turista da je izbjeglički val krenuo ranije kroz Hrvatsku, da su susjedne zemlje granične žičane ograde postavile tijekom ljetnih mjeseci ili da nije bitno smanjen interes stranih turista za destinacije u zonama nestabilnosti.
Splet pozitivnih okolnosti Ekonomski rast ostvaren u prošloj godini bio je uvelike rezultat spleta pozitivnih okolnosti. Omogućile su ga: 1) veće stope rasta na izvoznim tržištima popraćene uspješnom turističkom sezonom, 2) pad cijena sirovina poglavito nafte, što je smanjilo troškove uvoza, 3) jačanje američkog dolara, što je povećalo prihode i konkurentnost plasmana za manji dio izvoznika, kao i 4) opći trend deflacijskih zbivanja, koji je usporedo s procesom razduživanja i poreznim rasterećenjem dohodaka pridonio rastu realne kupovne moći plaća dijela građana. Istodobno, domaća poljoprivreda i proizvodnja suočile su se s još izraženijom konkurencijom jeftinije strane robe iz europskih zemalja pogođenih nemogućnošću plasmana na rusko tržište, a hrvatski izvoz i dalje ima nepovoljnu strukturu s niskom zastupljenošću proizvoda s većom dodanom vrijednošću. Tako se unatoč izraženijem rastu izvoza i suficitu na tekućem računu bilance plaćanja nedovoljno koristimo potencijalima članstva u EU, a izgledno je da će zbog visoke uvozne ovisnosti nastavak gospodarske ekspanzije biti popraćen bržim rastom uvoza (s učincima na rast zaposlenosti u drugim ekonomijama i praksom inozemnog zaduživanja). S druge strane, u uvjetima kada globalno gospodarstvo bilježi spori oporavak, pitanje je koliko će se moći ostvariti snažniji rast izvoza u ovoj godini i kolike su stvarne snage daljnjeg rasta domaće potražnje.
Poslovni uspjeh poduzetnika U kontekstu svega navedenog treba promatrati podatke o rastu prihoda 106.569 poduzetnika u 2015. za 5,2%, uz rast rashoda za 3,6% i rast neto dobiti na konsolidiranoj razini za 100,2%. U usporedbi s 2014. prihodi od izvoza veći su za 10,2%, a ostali prihodi (uključujući izvanpansionsku potrošnju inozemnih turista kao dio plasmana na domaćem tržištu) veći su za 4,2%. Sve navedeno govori o još slabom rastu domaće potražnje, snažnoj konkurenciji jeftinije uvozne robe na tržištu, nastojanjima poduzetnika da tržišnu poziciju povećaju rastom produktivnosti, kao i važnosti izvoza za oporavak hrvatskoga gospodarstva. S druge strane, većina poduzetnika usmjerena je primarno na domaće tržište. Od 639,6 milijardi kuna ukupnoga prihoda poduzetnika, tek 18,03% odnosno 115,3 milijarde ostvareno je prodajom robe na inozemnim tržištima, a samo 14,4% poduzetnika obuhvaćenih statistikom plasira svoje proizvode na inozemna tržišta. Tako iako poslovni sektor na konsolidiranoj razini ostvaruje trgovinski suficit od 10,8 milijardi kuna, uvozna ovisnost i dalje je velik problem, rast izvoza popraćen je rastom uvoza, a izdaci za uvoz čine čak 87,63% prihoda od izvoza u 2015. Kada se iz statistike za 1000 najvećih poduzetnika prema veličini prihoda isključe financijske institucije koje su u prošloj godini zabilježile znatne gubitke u poslovanju, prihodi 949 nefinancijskih poduzeća zabilježili su rast od 4,5%, a konsolidirana bruto dobit u 2015. veća je za 88,9% nego u 2014. Njihovi izvozni prihodi čine u prosjeku 21% ukupnih prihoda, što je tek neznatno povećanje u odnosu na prethodnu godinu, a uvoz se kreće na prosječnoj razini 95,1% izvoznih prihoda.
1000 najvećih – koliko je neto izvoznika Iz skupine 1000 najvećih, 421 poslovni subjekt ima status neto izvoznika i zajedno generira 139 mlrd. kuna ukupnih prihoda, koji čine oko 35% prihoda skupine 1000 najvećih. U 2015. ostvarili su 43,6 mlrd. kuna neto prihoda od izvoza, 5,2 mlrd. kuna ukupne bruto dobiti (29,6% više nego u prethodnoj godini) te znatna poboljšanja na rang-ljestvici. Njihovi izvozni prihodi ukupno iznose 65 milijardi kuna, a u ukupnim prihodima izvozni prihodi imaju prosječni udio 47%. Prema broju sati zapošljavaju oko 154 tisuće osoba, a prema ukupnom izvozu svih obveznika poreza na dobit iz Finina registra sudjeluju s udjelom od 56,4%. Uvoz čini u prosjeku 33% njihovih izvoznih prihoda, a u slučaju 200 poduzetnika iz te skupine izvozni prihodi čine više od 55% ukupnih prihoda. Tako ulaze u grupu poduzetnika koji su bitno ugroženi jačanjem domaće valute, koje dolazi do izražaja već od veljače 2015. uz posebno izraženu aprecijaciju tijekom travnja 2016. Nasuprot njih 371 je poslovni subjekt sa statusom neto uvoznika, koji generiraju 207 mlrd. prihoda i neto uvoz od 39,6 milijardi kuna. Zapošljavaju oko 144 tisuće osoba, a 2015. ostvarili su dobit od 6,6 milijarde kuna (sedam posto nižu nego u prethodnoj godini). U ukupnom izvozu svih obveznika poreza na dobit iz Finina registra sudjeluju s udjelom od 14,7%, a u ukupnom uvozu s udjelom od 54,2%. Njihovi izvozni prihodi čine u prosjeku 8,2% ukupnih prihoda te ostvaruju uvoz 3,3 puta veći od izvoza. Ulaze u grupu poduzetnika kojima pogoduje jačanje domaće valute, a slabljenje valute ima nepovoljne učinke na njihovu profitabilnost. Pri tome čak 15 poduzeća s najvećom vrijednošću neto uvoza ulazi u skupinu 100 najvećih prema visini ostvarenih prihoda u 2015. Kad se govori o podjelama Hrvatske, osim već dobro poznate – na efikasnija privatna i manje efikasna državna poduzeća, slika o dvije Hrvatske jednako je tako jasna kad se s jedne strane stave neto izvoznici, a s druge neto uvoznici.
Marijana Ivanov