Direktor i član Uprave tvrtke Porsche Croatia Ivo Ivančević nije planirao da će ga poslovni put odvesti daleko od matične, pravne struke. Godine 2000. odlučio je napraviti veliki rez i potpuno se prebaciti u sasvim drugi svijet – autoindustriju. Automobili i autoindustrija oduvijek su bili njegova strast, zato mu se taj korak činio logičnim.
>>> Moja karijera - Mario Žižek: Uspjeh u poslu temelji na svojih pet menadžerskih postulata
– Međutim, trebalo je proći dosta vremena da se i mojoj majci to da njezin sin jedinac, odličan student i dobitnik Rektorove nagrade na Pravnom fakultetu u Zagrebu, sada prodaje automobile učini dobrom odlukom. Nakon dvije godine rada u prvoj tvrtki u toj branši, u kojoj sam svladavao osnove zanata i osjetio prvi okus menadžerskih zadaća kao voditelj prodaje i marketinga tada popularnog korejskog proizvođača Daewoo Motors, zaposlio sam se u tvrtki u kojoj i danas radim – rekao nam je Ivančević i pripomenuo da mu je dolazak u najveću tvrtku u toj djelatnosti u Hrvatskoj bio dodatan poticaj za što brži i kvalitetniji vlastiti razvoj.
Izazov u VW-u
Menadžeru Porschea Croatije nije uvijek lako naći zajednički jezik s domaćim menadžerima koji su na vodećim mjestima bili još u tzv. bivšem sistemu ili u tranziciji. Neki elementi njihovih stilova upravljanja i vođenja timova drukčiji su od onoga što se danas smatra najboljim.
Nakon godinu dana provedenih na raznim poslovima, 2003. dobio je priliku preuzeti vođenje marke Volkswagen. Za mladog čovjeka, tada 28-godišnjaka, bez ozbiljnijeg iskustva na vodećim poslovima bio je to vrlo velik izazov.
– Izravno vođenje tima od dvanaest kolega, svih starijih od mene, upravljanje mrežom od 24 ovlaštena partnera, samostalno pregovaranje s najvećim proizvođačem automobila na svijetu te odgovornost za tada gotovo polovinu tvrtkina financijskog rezultata pomalo su zastrašivali, ali i snažno motivirali. Danas, mnogo godina poslije, i sâm se pitam bih li kao moji tadašnji članovi Uprave imao hrabrosti tako mladoj osobi povjeriti toliku odgovornost i upravljačku snagu – istaknuo je Ivančević.
- ŠKOLOVANJE: Nakon tri razreda Prirodoslovno-matematičke gimnazije u Zagrebu maturirao u New Jerseyju, upisao se na Sveučilište u Pittsburghu na kojem je položio prvu godinu studija međunarodne trgovine, a zatim je završio Pravni fakultet u Zagrebu.
- KARIJERA: voditelj prodaje i marketinga korejskog proizvođača Daewoo Motors, s 28 postao direktor marke Volkswagen
- HOBI: restauracija oldtajmera, nautika i skijanje
Poslije gotovo deset godina provedenih na funkciji direktora marke Volkswagen odlukom suvlasnika tada još ‘joint venture‘ tvrtke dobio je priliku za iskorak iz srednjeg menadžmenta u viši i postao je član Uprave.
– Danas, nakon više od pet godina rada na tome radnome mjestu, vjerujem da javno dostupni podaci o poslovanju Porschea Croatije dovoljno govore o kvaliteti sinergije koju moj malo stariji kolega Franz Lohninger kao drugi član Uprave i ja ostvarujemo s cijelim timom kako bismo postigli što bolje rezultate – bio je jasan Ivančević.
>>> Porsche Cayenne: Nova izvedba u hibridnoj verziji
Upravo je Lohninger, izravno nadređeni član Uprave u doba Ivančevićeva ulaska u menadžerske vode, bio osoba koja je mlađemu menadžeru omogućila razvoj i dala mu u ruke odgovornost, ali i snagu da pokaže sve što može.
Dolazi digitalna generacija
– Klasičnog savjetovanja ili mentoriranja tu nije bilo, ali tijekom dugogodišnje suradnje i Lohningerova katkad specifičnog vođenja uvijek su mi bile zajamčene tri najvažnije stvari: sloboda u radu, razumijevanje u slučaju pogreške učinjene u najboljoj namjeri te njegovo vrijeme i puna pozornost kad sam zatrebao savjet ili pomoć – istaknuo je Ivančević.
I danas surađuju odlično, a Ivančeviću je posebno drago da se taj odnos razvio u cijelosti u ravnopravan odnos dvojice kolega koji zajedno odgovaraju za rezultat tvrtke na čijem su čelu te se uzajamno savjetuju, podupiru i dopunjuju. Istaknuo je također da nema idealne podjele na mlade i stare menadžere, često opterećene stereotipima ili predrasudama. Ivančević vjeruje da je mnogo poštenija podjela na dobre i loše menadžere.
– A njih, i jednih i drugih, ima u svakoj generaciji. Istina je da nije uvijek lako naći zajednički jezik i glatko surađivati s domaćim menadžerima koji su na vodećim mjestima bili još u tzv. bivšem sistemu ili u prvim godinama tranzicije. Možda su neki elementi njihovih, nazovimo ih tako, stilova upravljanja i vođenja timova drukčiji od onoga što danas smatramo najboljim – rekao je Ivančević, dodavši da su mladi menadžeri koji danas stupaju na scenu rođeni u digitalnoj okolini i da tu komparativnu prednost generacija menadžera u najboljim godinama u budućnosti neće moći premostiti.