[gallery columns="5" ids="226572,226573,226574,226575,226576"]
Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika CROMA, koje ove godine slavi 25. rođendan, tri dana prije parlamentarnih izbora, 5. studenoga, organizira 5. kongres hrvatskih menadžera i poduzetnika na temu ‘Inventura predizbornih gospodarskih programa u svjetlosti smjernica CROMA-ina masterplana reindustrijalizacije i održivog rasta BDP-a‘.
Skup je zamišljen kao rasprava između poslovnjaka i stručnjaka s gospodarskim stratezima stranaka. Žele iznijeti svoje argumente i prijedloge, žele da se uoči najavljenih reformi i izbora čuje stvarni glas ljudi iz prakse i da to posluži kao platforma za upravljanje promjenama. A upravo su profesionalni menadžeri nositelji tih promjena. No teško je biti stručnjak u politici, u što se uvjerio i Vladimir Ferdelji, predsjednik CROMA-e i član Gradske skupštine Grada Zagreba te bivši pomoćnik ministra prometa i bivši član NO-a Zagrebačkog holdinga. S Ferdeljijem, koji iza sebe ima i 25-godišnje iskustvo u realnom sektoru, u Elektrokontaktu, razgovaramo o potrebi struke u politici, današnjem statusu menadžera, izborima, nužnim reformama…
• Prema vašem iskustvu, koji gospodarski činitelji najlošije utječu na poslovanje tvrtki? – Monetarna i fiskalna politika važni su činitelji. Monetarna politika orijentirana je prema onima koji imaju glavne troškove u inozemstvu, a prihode u zemlji. Ona preferira uvoz, a ne proizvodnju, stoga bi najprije trebalo promijeniti Zakon o HNB-u jer je sada odgovoran jedino za stabilnost valute pa vodi politiku precijenjene kune, uništavajući tako proizvodnju. HNB mora biti odgovoran za utjecaj monetarne politike na ukupno gospodarstvo u Hrvatskoj. Nadalje, zbog porezne politike gospodarstvo je nekonkurentno. U fiskalnom sustavu imamo 520 i više parafiskalnih nameta, treba ih postupno ukinuti. Nužne su i promjene u porezima na dobit i dohodak. Promjene u porezu na dohodak trebale bi pojačati potrošnju i morali bismo se također vratiti modelima u kojima se reinvestirana dobit ne oporezuje.
• Takva se reforma ne može provesti bez ušteda na drugoj strani. A znamo da država štedi na drugima, ne i na sebi. – Zato treba drastično reducirati administraciju. Kod nas administracija nije servis građana, već ima ulogu gazde, a mi ulogu sluge. Osim toga mi donosimo stotine zakona na godinu, što samo govori o nestabilnu pravnom sustavu. On bi morao biti jamac stabilna i poštena gospodarskog sustava. Proizvodna reforma, reindustrijalizacija i obnova poljoprivrede, to su također područja u koje se mora krenuti. Dobro se krenulo s OPG-ovima, no nedostaje tržište. Organizirano tržište riješilo bi poljoprivredni problem. Ako to ne može ni OPG ni veliki trgovci, onda to mora država. U svakoj lokalnoj jedinici morala bi biti otkupna stanica, a rješenje je svih poljoprivrednih problema jamstvo minimalnih otkupnih cijena za sljedeću godinu. Međutim, to nije moguće bez teritorijalnog preustroja jer je nemoguće da u svakoj od petstotinjak općina imate hladnjače, silose itd., stoga treba istodobno pokrenuti reforme u svim područjima i tako stvoriti povoljno investicijsko okružje.
• Manje opcije sklonije su radikalnijim promjenama, imaju konkretnije programe, no imaju li ikakve snage? – Ne znam koliko one mogu napraviti, ali zanimljive su. Problem je što nemaju infrastrukturu na terenu, a za to su se pobrinule velike stranke. U medijima kakvi su naši, s vrlo malo objektivnosti i malo jednakih izgleda za sve, nemoguće je informirati cijelo stanovništvo o postojanju drugih opcija. Pogotovo ne u ovako kratkoj kampanji, što nije slučajno. Međutim, mislim da će treće opcije imati dovoljno glasača i saborskih mjesta da budu nužne velikima da formiraju vlast. Veoma je važno pod kojim će uvjetima ta trgovina za vlast nastati jer, kako ste i sami rekli, manje su stranke sklonije radikalnijim programima, no pitanje je koje promjene mogu izgurati i na što su spremne velike opcije. Stalno se provlači jedna važna stvar: nama velike stranke stalno obećavaju da će zaposliti ljude. One to mogu učiniti samo u javnom sektoru, u kojem je to nepotrebno i doseže zabrinjavajuće razmjere. Ja bih ih zamolio da ne zapošljavaju nikoga. One moraju stvoriti uvjete da privatna inicijativa zaposli što više ljudi jer je to onda zapošljavanje u stvaranju nove vrijednosti. Duboko sam uvjeren da je glavni posao svih političkih stranaka na vlasti stvaranje uvjeta za nova radna mjesta. Naravno, toga nema bez radikalnih promjena.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Lidera.