Unatoč tomu što je već pet godina u mirovini, za dr. sc. Ivana Šibera kažu da je i dalje vodeći hrvatski znanstvenik u području socijalne i političke psihologije i političkog marketinga. U njegovoj biografiji stoji i to da je bio prvi psiholog i prvi autor u Hrvatskoj u području društvenih znanosti, koji je još prije 1970. počeo sustavna empirijska istraživanja psihosocijalnih aspekata izbornih procesa i izbornog ponašanja te pritom razradio njihovu metodologiju.
Danas je profesor emeritus Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba (počasno zvanje koje se dodjeljuje zaslužnim redovnim profesorima sveučilišta u mirovini), na kojem je bio i dekan, a vrlo je čest gost i zahvalan sugovornik medijima. Jedini je politički analitičar koji je u izbornoj noći, u trenutku kada je Domoljubna koalicija imala veliku prednost nad koalicijom Hrvatska raste, nagovijestio da još ništa nije gotovo i da će se tek nakon prebrojavanja preferencijalnih glasova znati tko je dobio, a tko izgubio. Na takav ga je zaključak potaknuo veći broj mandata IDS-a nego u prijašnjim izborima, a i brojenje glasova s preferencijama ipak usporava rad biračkih odbora u velikim centrima. S profesorom Šiberom razgovaramo o odnosima među političkim akterima, njihovim pozicijama i ponašanju, kao i o ponašanju birača.
• Posljednjih nekoliko godina na hrvatskoj su političkoj sceni zabljesnuli Orah, Hrvatski laburisti, Živi zid, sada i Most. Do sada se pokazalo da su to napuhani baloni, no možemo li govoriti o tome da u Hrvatskoj doista postoji biračko tijelo koje traži treći put?– Iako kažu da su interesi vječni, čini se da su na ovim balkanskim prostorima strasti vječne. Osnovni društveni rascjep kod nas nastao je tijekom Drugoga svjetskog rata podjelom na NDH i NOB, koji i danas dominira hrvatskom političkom scenom. Istraživanja pokazuju da 80 posto biračkog tijela HDZ-a ima političke biografije NDH, a 80 posto biračkog tijela SDP-a iz NOB-a. Te dvije stranke obuhvaćaju 60-ak posto ukupnog zbornog tijela, u samom trenutku izbora do 65 posto. No ipak je očito da u Hrvatskoj postoje i ljudi koji su na neki način razočarani ostrašćenošću političke scene i jednostavno smatraju da se mimo toga povijesnog animoziteta može napraviti jedna politička platforma koja bi bez tih zaostataka prošlosti uspjela osigurati bolju Hrvatsku. Ti ljudi sada traže svoj izlaz. Oni su uglavnom protestni birači, ali je to ujedno njihov problem jer na temelju protesta jednom možete učiniti politički iskorak, ali ne možete osigurati trajnu potporu. Jednostavno, s vremenom ste prisiljeni prikloniti se jednoj od tih glavnih grupacija putem koalicije i tako izgubiti subjektivitet. Ipak, treba napomenuti da demokracija nastaje prije svega onda kada narod spozna da je vlast promjenjiva, a vlast postaje demokratska kad shvati da je narod može promijeniti.
• Možda je Mostov uspjeh nagovještaj toga, no koliko je zapravo buduća vlada stabilna s obzirom na to da postoji dio članova Mosta koji očito nisu previše zadovoljni stajalištima njegova čelnika Bože Petrova, a što nam pokazuje i tajni posjet dijela mostovaca Milanoviću, zbog čega je Petrov, navodno, odbio daljnje pregovore sa SDP-om?– Imate tri subjekta u toj vladi: premijera za kojeg kažu da je nezavisan, Most te HDZ koji je frustriran jer su rezultati izbora pokazali da je SDP izgubio, a HDZ nije dobio. HDZ je sada u poziciji da ima svojevrsnog tutora u Mostu i ima predsjednika vlade koji mora legitimirati svoju samostalnost kao nestranačka osoba. U tom trokutu i unutar samoga Mosta postoje, prema svemu sudeći, dvije struje, ali nemojmo zaboraviti da i unutar samoga HDZ-a postoje dvije struje. Jer ova Pirova pobjeda Karamarka ni na koji način ne znači da se unutar HDZ-a neće otvoriti demokratska rasprava o razlozima njihova izbornog neuspjeha, s obzirom na to da su prije manje od godinu dana na srebrnom pladnju imali pobjedu, a Karamarko ju je ispustio. U svemu tome ima niz problema. Jedan od ključnih za stabilnost ove vlasti jest činjenica da ljudi iz Mosta moraju ne samo pred svojim biračkim tijelom, nego i pred širom javnosti, opravdati svoju ulogu u poslijeizbornom razdoblju. Oni će morati odgovoriti javnosti zašto se nije smanjio broja županija, gradova i općina, zašto nije pojeftinila javna uprava, a tu je i niz bolnih rezova u vezi s kojima ne postoji suglasnost u ovom trokutu.
• Most je inzistirao na mandataru stručnjaku. Ima li to smisla?– Kod mandatara mi ne smeta njegov lošiji hrvatski, ali smeta mi nešto drugo. A to je što mnogi, ne samo Most, smatraju da nam za premijera treba stručnjak koji se razumije u financije i ekonomiju. Nama treba predsjednik koji zna one koji znaju, koji ima viziju, a prima konkretne ideje, savjete i razradu od svojih suradnika. Primjerice, tko će rješavati probleme ove nesretne žice sa Slovenijom i Mađarskom? Treba li nam za to gospodarski stručnjak? Hoće li on rješavati ustavno pravo Srba na ćirilicu u Vukovaru? To nije stvar gospodarstva, nego politike.
Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Lidera.