Rasprava o tome treba li se državni udio u Croatia osiguranju (CO) prodati ispod cijene zahuktala se nakon što je Uniqa kupila Baslerovo hrvatsko poslovanje za 70 milijuna eura. Spominje se tako da Basler u Hrvatskoj drži samo 4,5 posto tržišta, a Croatia ima više od 30 posto, što sugerira da bi kupci CO-a trebali posegnuti znatno dublje u džep - to bi razveselilo ministra financija Slavka Linića.
Međutim, te transakcije nisu nužno usporedive, a javno objavljene usporedbe nisu toliko jednostavne kako se čine. Prvo, detalji ugovora o prodaji Baslera nisu javno dostupni pa ostaje nepoznato je li Uniqa provela dubinsko snimanje i hoće li ponuđena cijena za Basler biti smanjena nakon njega. Osim toga pola Baslerova portfelja otpada na životna osiguranja, a CO ih u portfelju ima samo 13 posto.
Nisu poznati ni kriteriji za ocjenjivanje ponuda za CO. Drugo, možda i važnije pitanje, ali i kamen smutnje u slučaju CO-a, dokapitalizacija je nakon preuzimanja, koja je nužna bilo da na natječaju pobijedi poljski PZU bilo domaći Adris. Naime, profitabilnost CO-a znatno je niža od profitabilnosti ostalih igrača na tržištu, što znači da će novi vlasnik morati optimirati poslovanje, a to nosi dodatne troškove. Ni PZU-ovih 50 ni Adrisovih 130 milijuna eura obećanih za dokapitalizaciju neće biti dovoljno za ozbiljniju akviziciju poput preuzimanja Triglava, nego će razvoj tog društva ovisiti o strateškim planovima novih vlasnika.
Potencijalnih meta za preuzimanje na tržištu u ovom trenutku nema, a pitanje je koliko će novca trebati za takvu transakciju. Zaključno, država kao prodavatelj od dokapitalizacije neće imati koristi, što govori da će vlasnik tim novcem raspolagati ulažući u vrijednosne papire, što se čini i sad u iščekivanju meta za preuzimanje.