Novi Zakon o postupanju s nezakonito sagrađenim zgradama stupio na snagu 4. kolovoza, a već nakon mjesec dana jasno je da kraj mukama s legalizacijom nije još na vidiku.
Poznato je da je prethodni zakon istog naziva svojim čl. 22. izazvao ogroman nered i pravnu nesigurnost jer je proglasio ništetnim sve ugovore koji su za predmet imali ili nezakonito izgrađene zgrade (u bilo kojem dijelu, dakle nedostatak je mogao biti ogroman, ali i minoran) ili zemljište na kojemu se takva zgrada nalazi (a zemljište je moglo biti neograničeno veliko, uza zgradu na rubu koja je objektivno zanemariva). U ovom trenutku postoji veliki broj zemljišnoknjižnih postupaka u kojima je prijedlog za uknjižbu odbijen pozivom na tu zakonsku odredbu, kao i veliki broj žalbenih postupaka koji traju dijelom i zato jer žalbeni sudovi čekaju reakciju zakonodavca, koja se i dogodila. Novodoneseni zakon osnažio je te ugovore tako da će svi čije su prijedloge odbili zemljišnoknjižni sudovi sada moći ponoviti prijedlog i dobiti pozitivno rješenje. Nažalost, nema odredbe koja bi se bavila postupcima koji su u tijeku, jer ključni zakon glede zemljišnih knjiga (Zakon o zemljišnim knjigama) propisuje da se osnovanost utvrđuje prema stanju u vrijeme podnošenja prijedloga, pa se može dogoditi da se na temelju istog ugovora najprije prijedlog odbije i da se nakon toga na temelju tog istog ugovora ponovi prijedlog i dobije pozitivno rješenje, što će nepotrebno opteretiti sudove i biti još jedan dokaz naše neracionalnosti.
Tko će se namiriti? Zanemarujući mnoge druge dvojbe koje se nameću kod tog s mnogo aspekata jako osjetljivog pitanja (uzgred budi rečeno, to je problem koji je bivša država pokušavala riješiti legalizacijama još od 15. veljače 1968.) na barem dva važna pitanja ni prijašnji ni aktualni zakon ne daju baš nikakav odgovor.
Zakon naknadu koju plaćaju bespravni graditelji dijeli na jedinicu lokalne samouprave i državu. Nitko, baš nitko se nije sjetio onih čija je imovina ugrožena bespravnom gradnjom, u budućnosti legalnom građevinom. Poduzetnik N. I. svu je svoju ušteđevinu uložio u hotel na krajnjoj parceli građevne zone, s prekrasnim pogledom na more. Poštovao je sve propise, sve platio unaprijed i kad su turisti, kojima je pogled na more prikazan na web-stranici bio snažan mamac da se odluče ljetovati baš u njegovom hotelu, počeli dolaziti, počela je gradnja bespravnog objekta. Dobar dio pogleda zaklonjen je, da i ne govorimo o radovima usred sezone i drugim sličnim aspektima. Na kraju, legalan objekt je ostao bez ikakvog pogleda, osim u bespravni objekt kojim ima čak dvije etaže više nego što je dopušteno bilo kome, pa i navedenom hotelu. Sada, nelegalni objekt postat će legalan, svi gosti radije će otići bliže moru nego ostati u onom od početka legalnom objektu, koji sada da bi zadržao bar neke goste mora znatno spustiti cijene i poslovati praktično s gubitkom.
Inspekcije prošle ‘lišo‘ Pitanje je sada tko će i na koji način zaštiti poduzetnika koji je poštovao zakon i legalno sagradio hotel u koji je uložio sve što ima. Zašto je daleko bolje prošao onaj tko je na istoj lokaciji sve radio ne samo nezakonito nego i na izravnu štetu hotela. Kakva je poruka koju vlast šalje onima koji su radili legalno i sada vide da im je bilo daleko bolje i jeftinije da su i oni radili bez ikakvih isprava za građenje. U ovom našem stvarnom slučaju poduzetnik koji je do početka legalan potpuno je uništen, njegovi gosti sada imaju pogled na stražnje dostavno dvorište drugog hotela, pri čemu Zakon samo ograničava da se na međi ne smije imati otvoren prozor, drugih ograničenja nema.
Da su inspekcije radile, nelegalnog objekta sada ne bi bilo, a mogao bi biti sagrađen samo kad se i ako se promijeni planska dokumentacija. Da stvar banaliziramo do kraja, novi zakon postojećem legalnom obiteljskom hotelu ruši vrijednost za barem 50 posto (znači najmanje dva milijuna eura), a istodobno onom koji će postati legalan daruje barem isto toliku vrijednost, ako ne i veću. Naime, negrađevno zemljište od 1000 metara kvadratnih na toj lokaciji vrijedi najviše 200.000 eura, kad tome dodamo trošak gradnje 2000 metara kvadratnih to s opremom stoji najviše 2,000.000 eura, a prodajna je vrijednost takvog objekta sigurno pet milijuna eura. Gdje je tu jednakost pred zakonom, zaštita poduzetničke investicije i drugo? Naravno, mogli smo prikazati i objekt koji nikome ne nanosi štetu, ali činjenica je da postoje i ovakvi slučajevi, a o njima zakonodavac kao da uopće ne brine.