03. srpanj 2015.

Nisu samo inovativci siti teze: radit ćeš više za manje!

Koliko smo puta čuli optužbu kako Hrvati jednostavno nemaju poduzetničke krvi? Da svi bježe isključivo pod sigurne državne skute? Ili, u najboljem slučaju, rade za neku veliku multinacionalku i mlate menadžerske plaće? Tu optužbu slobodno možete objesiti o klin, jer nam se, bez pretjerivanja, događa nova ‘seoba naroda‘ – iz sigurnih državnih i velikih privatnih sustava u vlastiti biznis. Kriza je u tome itekako imala prste, jer su (ne samo) inovativci siti teze: radit ćeš više za manje!

Business café Kristine Ercegović i ovoga je puta bio krcat ljudima (opet s brojčano nadmoćnim ženama) koji već jesu ili će uskoro postati poduzetnicima. Tema: nova ekonomija. Mjesto: Zagreb, Beograd, Skopje, prvi put tri grada, tri zemlje istovremeno. Gosti: Matija Žulj, vlasnik Agrivija; Goran Vlašić, vlasnik Instituta za inovacije; odvjetnica Marijana Babić; u Skopju, putem skypea, Kosta David Petrov, odnedavno bloger Huffington Posta i vlasnik tvrtke The P World koja posluje u 22 zemlje; u Beogradu Branimir Brkljač, osnivač Topshopa (ponajviše znanoga po Kosmodisku) i vlasničko pokretačka snaga Kuće Ideja.

Poduzetnici i oni koji tek skupljaju hrabrost za prve korake iz prve su ruke mogli čuti da treba slijediti svoje snove. Tvrtka Agrivi (osmišljava softver za upravljanje cjelokupnom poljoprivrednom proizvodnjom) samo nekoliko godina nakon otisnuća na tržište ima kupce u 150 zemalja. Vlasnik je svojedobno dao otkaz, zasadio plantažu borovnica i stavio kuću pod hipoteku vjerujući u svoj projekt.

-S današnjim načinom proizvodnje i razmišljanja poljoprivreda neće moći nahraniti čovječanstvo. Do 2050., kada će nas prema procjenama biti deset milijardi, bit će potrebno 60 posto više hrane. Već sada je 12 posto ljudi gladno, istodobno se 50 posto hrane baca, a za proizvodnju jedne kalorije hrane treba nam 8 kalorija inputa. Zato se sustav proizvodnje mora mijenjati. Kako 60 posto svjetske hrane proizvode mali i srednji poduzetnici upravo je njima namijenjen sustav za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom – poručio je Matija Žulj.

Profesor ekonomije Goran Vlašić, osnivač Instituta za inovacije, kao jednu od ključnih stvari u poslovanju (jednom kada se posao ‘razmaše‘) navodi odustajanje od pokušaja da vlasnik kontrolira biznis.

-Poduzetnici cijelo vrijeme žele voditi poslovanje. No ako ste inovator, ako ste onaj tko pokreće nove ideje, onda se ne možete trošiti u svakodnevnim, operativnim stvarima, to trebate prepustiti drugima – tvrdi Vlašić koji poduzetništvo ne definira kao aktivnost nego kao – mindset! Koji se sve češće gura i na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu.

Takav stav, da uzde ne treba čvrsto držati u rukama, zagovara i Kosta David Petrov. Poduzetnicima je poručio kako vezivanje uz tvrtku nije zdravo, kao ni nastojanje da se vlasnik svidi baš svima: ‘ne trebaju vas voljeti nego poštovati‘. A do te točke vodi – svakodnevna edukacija!

No svima koji o ‘tvrdoj‘ liberalnoj ekonomiji razmišljaju drukčije zasigurno je najbolje sjela priča o Kući ideja. ‘Topshoper‘ Branimir Brkljač, svjetski putnik bez čvrstoga boravišnog sidra, prije pet godina kupio je napušteno seosko domaćinstvo u Mokrinu, selu u sjevernom Banatu, na tromeđi Srbije, Rumunjske i Mađarske.

-Početna je ideja bila da za sebe stvorim mirno mjesto gdje ću se moći skrasiti. Istina je da sam razmišljajući o lokaciji u glavi imao Jadransko, a ne Panonsko more i da sam tu kuću zamišljao na obali, a ne na dnu mora. No već je sam naziv zazvučao intrigantno. U toj sam kući upoznao četvoro studenata arhitekture i zamolio ih da razmisle i daju neko svoje viđenje kako bi se Kuća i to imanje mogli obnoviti. Gledao sam njihove skice i planove, slušao njihova obrazloženja. Bio sam zatečen snagom ideje i zadivljen energijom koju su tom prilikom demonstrirali. A suština je ideje bila ne obnavljati staro, već izgraditi novo, ne podređivati se zatečenom nego to prepoznavati samo kao tragove vremena koje je bespovratno prošlo pretvarajući ih u ‘znakove pored puta‘ za ono novo što dolazi. I tada je sve postalo logično i svi elementi mozaika su se uklopili u jasnu sliku. Četvoro mladih studenata dobilo je projekt i od tog je trenutka Kuća otvorila vrata mladim kreativcima iz različitih područja da u njoj realiziraju svoje ideje i projekte ili da u njoj potraže inspiraciju za njih. Tijekom četiri godine, koliko je po fazama trajala izgradnja i obnova, u više desetina programa koji su u tom periodu organizirani, u Kući je radilo i boravilo nekoliko stotina ljudi iz regije i svijeta, a kroz Kuću je prošlo više tisuća posjetitelja i gostiju. Sada, kada je građevinski dio posla završen najvažnije je sačuvati i dalje njegovati taj duh kreativnosti koji se u Kuću uselio istovremeno s prvom novom ciglom. Za to ste sada zaduženi vi, svi vi koji imate ideje koje želite realizirati i pretvoriti u projekte, kao i svi vi koji želite sudjelovati u nekom od programa. Ako imate ideju veliku kao kuća, mi imamo Kuću za vas! – djelić je priče o Kući koja ‘nudi‘ razne arhitektonske, etno, reciklažne, fotografske i ine radionice. Toj se ekipi ovoga ljeta pridružuje i Kristina Ercegović s radionicom ‘Kako napraviti zaokret‘, s temeljnim pogonskim gorivom: da bi se bilo što promijenilo najprije se moramo promijeniti mi sami!