Kretanje industrijske proizvodnje usko je vezano uz odnos ponude i potražnje i robnog izvoza, pa je posebno važno za oporavak hrvatskoga gospodarstva. Kada je posljednja ekonomska kriza eskalirala, mnoge su razvijene ekonomije, tako i europske, posegnule za intervencionističkim mjerama. Sve zato da bi spasile svoje najvažnije industrijske grane i time ublažile pojavu krize te ostvarile rast.
U Hrvatskoj je situacija znatno drugačija. U posljednja tri desetljeća domaću industrijsku politiku obilježava nedosljednost i izostanak kontinuiteta, bez jasnih planova i prepoznavanja budućih događaja na globalnom tržištu.
Kriza potražnje Nesporno je da se poduzeću nije podređivala ni fiskalna ni monetarna politika ni mnoge druge politike, što ne iznenađuje u nedostatku koncepta dugoročnog razvoja. Sve to rezultiralo je nezavidnim stanjem industrije, ali i vrlo uskom bazom izvoznih proizvoda. Globalna kriza te je probleme dodatno produbila. Tako se, nakon devetogodišnjeg trenda rasta, u 2009. godini ostvaruje prvi godišnji pad industrijske proizvodnje, što nas je do 2013. vratilo na razinu 2002. godine. Taj petogodišnji pad rezultat je primarno kontinuiranog smanjivanja domaće, a zatim i inozemne potražnje. Zato možemo konstatirati da je recentna globalna kriza zapravo kriza potražnje.
Ukupna se potražnja od 2009. znatno smanjuje, pri čemu je potrošnja kućanstava, koja je najviše vezana uz promet u trgovini na malo, ali i uz hotele i restorane te ostale usluge, de facto u kontinuiranom padu. Najveći utjecaj na ta zbivanja imalo je smanjenje kupovne moći stanovništva. Prije svega to je rezultat negativnih kretanja na tržištu rada, odnosno smanjivanja broja zaposlenih te realnog smanjivanja neto plaća. Osim toga negativan trend bilježe i investicije u fiksni kapital, koje su do tada bile važna komponenta potražnje. Analiza prema djelatnostima pak pokazuje da je najuočljiviji primjer smanjene domaće potražnje graditeljstvo, čiji je fizički obujam u 2013. godini manji za gotovo 40 posto u odnosu na 2008., a broj zaposlenih u graditeljstvu manji je za oko 45 tisuća u odnosu na 2009., što je, uz prerađivačku industriju, najveći apsolutni pad.
Rast 16 prerađivačkih grana U prvih šest mjeseci industrijska je proizvodnja bila 0,7 posto veća u odnosu na isto razdoblje 2013. Slične tendencije zadnji su put zabilježene još u drugoj polovici 2007. Na taj rast primarno je utjecala povećana inozemna potražnja s obzirom na to da je domaća još na niskim razinama. Potvrđuju to i podaci iz prvog polugodišta o rastu robnog izvoza od 13,3 posto. Na to je velikim dijelom utjecala povoljnija gospodarska situacija u EU, našem najvažnijem vanjskotrgovinskom partneru. Porast je isključivo rezultat rasta prerađivačke industrije jer energetika bilježi pad proizvodnje. Unutar prerađivačke industrije rast je zabilježen u 16 od 24 grane, što je znatno bolje od pet kriznih godina kada se rast proizvodnje bilježio prosječno u osam grana. No unatoč povoljnijim kretanjima današnja industrijska proizvodnja još je oko 18 posto niža u odnosu na 2008.
Osim rasta bitni su i uzroci i struktura pozitivnih kretanja proizvodnje, a oni su ove godine povoljniji. Za razliku od proteklih godina, kada se uz pad domaće i inozemne potražnje uglavnom bilježio pad proizvodnje, a eventualna kraća pozitivna kretanja bila su uglavnom rezultat klimatskih prilika, odnosno slučajne varijable, ove godine povećana je inozemna potražnja. Zaustavljanje pada proizvodnje pridonosi laganom rastu poslovnog optimizma. No još je prerano govoriti o čvršćem oporavku jer temeljni i strukturni problemi nisu riješeni. Zbog toga su toliko spominjane reforme nužne.
Naši industrijski kapaciteti nedovoljno su iskorišteni. Svega oko 60 posto. Rast proizvodnosti primarno se odražava na smanjenju zaposlenosti, a proizvodnja je na vrlo niskim tehnološkim razinama i nije konkuretna. Još nije zaustavljena deindustrijalizacija, pa smo daleko od nužne planske reindustrijalizacije. Evidentno je da se kompleksni ekonomski problemi i društveni trendovi mijenjaju sporo. Baš zbog toga probleme treba uvijek jasno isticati, ali i nuditi ideje i znanje za njihova rješenja. Zato će HGK i dalje djelovati u smjeru povećanja konkurentnosti i stvaranja preduvjeta za jačanje industrijske proizvodnje. I dalje ćemo isticati probleme u svakoj niši domaće proizvodnje te na taj način utjecati na formiranje zakonskih okvira, ali i ukupne gospodarske politike, koja u fokusu mora imati upravo plansko jačanje domaće industrije. Naše članice, hrvatski proizvođači, imaju i stručnost i iskustvo. Oni znaju što im je potrebno za uspjeh. Samo ih treba poslušati i podržati.