Mačak koji govori srušio ga je s prvog mjesta rang-liste stotinu najbogatijih Slovenaca, no čelnik Studija Moderna Sandi Češko ne žali za tom titulom. Revolucionar direktne prodaje u regiji danas je prisutan u dvadeset europskih zemalja, u Americi, Kanadi te Japanu i zapošljava više od sedam tisuća ljudi u grupaciji vrijednoj 391 milijun eura. Tvrdi da je potrošačka religija mrtva te da svjedočimo svjetlosti zvijezde u padu. Odgovor na sve veću neizvjesnost ne nalazi u politici, nego u suradnji privatnog biznisa i civilnog društva.
• Bračni par Login pretekao vas je na ovogodišnjoj rang-listi najbogatijih Slovenaca zahvaljujući mačku Tomu. Jeste li iznenađeni uspjehom njihove mobilne aplikacije?
‒ Nisam uopće, digitalizacija i komunikacija na internetu sada su najvruća stvar u svijetu. Svaka od tvrtki koje imaju dvadeset zaposlenih vrijedi dvadeset milijardi dolara, ali konkurencija je golema: neki se održe, ali neki ne. Oni koji su kreativni i dobri, ostat će. Nema govora o zasićenju, naprotiv, svijet će imati sve više vremena i sve će više konzumirati nova obilježja interneta. Riječ je o industriji koja je mnogo bolje pozicionirana od trgovine.
• Koliku ulogu u uspješnosti poduzeća igra način upravljanja? Često vas opisuju kao jednostavna čovjeka koji ne polaže mnogo na statusne simbole.
– Sve je to balast kojeg se moderan čovjek mora riješiti. Imam internet, imam računalo, sâm dogovaram putovanja i vodim sastanke. Sve drugo teret je koji povećava sustav i na kraju administracija zavlada biznisom.
• Kažete da mnogo radite s mladima. Čemu biste se okrenuli da sada imate dvadeset godina i želju za bavljenjem vlastitim biznisa?
– Integraciji privatnog biznisa i civilnog društva. Potrošačka je religija mrtva, to je još samo svjetlost zvijezde u padu. Staro se, dakle, raspada, a novo se još nije definiralo i u tijeku je borba. Budućnost nam može biti fantastična, ali i uistinu crna, nema između. Poduzeća će morati preuzimati potpuno drugačije uloge od onih koje su imala prije. Proizvodnja je danas prekapacitirana, sve se svodi na povjerenje. Cijena je jedna komponenta, a imidž nešto drugo, i više neće biti dovoljna donacija kulturi za dobar imidž. To je stara priča. Poduzeća moraju shvatiti da nisu više najpametnija, otvoriti se zajednici i svojim radom utjecati na okolinu, na socijalne situacije, mijenjanje mentaliteta.
>>>Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju.