Prema slovu Zakona o sprečavanju sukoba interesa, predsjednici i članovi uprava tvrtki u većinskome državnom vlasništvu smatraju se dužnosnicima, zbog čega, prema odredbama tog zakona, ne smiju biti predsjednici ni članovi nadzornih drugih društava.
U poslovnoj praksi to izaziva razne probleme. Primjerice, Perica Jukić, predsjednik Uprave HEP-a, ili Tomislav Mazal, predsjednik Uprave Đuro Đaković holdinga, kao ni članovi tih uprava tih tvrtki koje funkcioniraju kao grupe i u kojima taj zakonski apsurd najviše dolazi do izražaja, ne mogu biti u nadzornom odborima tvrtki kćeri premda je krovno društvo kojim upravljaju vlasnik tih tvrtki i rezultati poslovanja se konsolidiraju, a oni odgovaraju za cjelokupno poslovanje. Da bi apsurd bio veći, oni također ne smiju godinu dana nakon prestanka dužnosti prihvatiti ‘imenovanje ili izbor ili sklopiti ugovor kojim stupaju u radni odnos kod pravne osobe koja je za vrijeme obnašanja mandata dužnosnika bila u poslovnom odnosu ili kad u trenutku imenovanja, izbora ili sklapanja ugovora iz svih okolnosti konkretnog slučaja jasno proizlazi da namjeravaju stupiti u poslovni odnos s tijelom u kojima su obnašali dužnost‘. To znači da se predsjednik i članovi uprave državnih tvrtki ne mogu godinu dana nakon odlaska sa sadašnjeg položaja zaposliti ni u jednoj državnoj ni privatnoj tvrtki s kojom su bili u poslovnom odnosu, što je još jedna otegotna okolnost u privlačenju menadžera u javni sektor.