Kada je startala u ratno doba 1994. godine kao jedina tvrtka eko/bio/organske orijentacije Biovega je bila samo mali pionir koji ničime nije dao naslutiti da će preživjeti 20 godina. Čak i danas kada je ekološka hrana svojevrsni ‘must have‘ i sve se više tvrtki okreće eko biznisu, Biovega je ostala najvažnijim eko partnerom na tržištu.
No dosezi su znatno širi od domaćeg skučenog prostora, pa se zvijezda međunarodne konferencije organizirane povodom 20. rođendana, Bernward Geier, dugogodišnji predsjednik krovne svjetske udruge za organski pokret IFOAM, rado odazvao pozivu.
Konferencija ‘Razvoj ekološkog poslovanja u Hrvatskoj: od vizije do stvarnosti‘ okupila je poslovne partnere, ekološke proizvođače, predstavnike Ministarstva zaštite okoliša i prirode i Ministarstva poljoprivrede, pri čemu je prvi put predstavljen Nacrt nove uredbe Ministarstva poljoprivrede koji se odnosi na ekološku poljoprivredu.
Konkretno, kako je prezentirala Darija Musulin, voditeljica odjela za ekološku i integriranu poljoprivredu pri Ministarstvu poljoprivrede, nekoliko je glavnih ‘teza‘ nove odredbe. Uvođenje novih proizvoda: pivo, jaka alkoholna pića, uz uvjet da je etilni alkohol koji se upotrebljava za proizvodnju jakih alkoholnih pića isključivo poljoprivrednog podrijetla, morska sol, eterična ulja; ukidaju se izuzeća, osim u slučaju elementarnih nepogoda (sjeme mora biti iz ekološke proizvodnje, uz prijelazni period); u prijelaznom razdoblju proizvodnja može biti kombinirana, potom se cijelo gospodarstvo mora uključiti u ekološku proizvodnju; uvodi se grupna certifikacija za mala poljoprivredna gospodarstva do 5 hektara; može se dogoditi da poljoprivrednici ne smiju svoje proizvode staviti na tržište kao ekološke zbog nenamjerne prisutnosti neodobrenih proizvoda ili tvari; Komisija može ovlastiti države članice za dodjelu nacionalnih plaćanja kako bi se nadoknadili gubici nastali u takvim slučajevima.
Instrumenti za pokrivanje gubitaka
Uz to, države članice mogu koristiti instrumente Zajedničke poljoprivredne politike kako bi se u cijelosti ili djelomično pokrili takvi gubici; izmjene uvoznog režima - osim priznavanja trećih zemalja u svrhu ekvivalentnosti, EU priznaje u svrhu ekvivalentnosti ili sukladnosti i kontrolna tijela koja su aktivna u trećim zemljama; postupno se prelazi na sustav istovjetnosti; prethodni se sustav pojedinačnih odobrenja koje je država članica dodjeljivala za svaku pošiljku ukida. Uredba bi trebala stupiti na snagu 2017. godine.Musulin je upozorila da je EU zakonodavstvo složeno i povlači mnoštvo administracije što je malim poljoprivrednicima itekakav problem. Zato se razmišlja i o tome da se tvrtke niskog rizika ne podvrgavaju kontrolama svake godine ili da one budu smanjenog obujma.
Iznijela je i statistiku koja pokazuje kako je lani bilo 1663 ekoloških proizvođača s gotovo 40 tisuća hektara ekoloških površina i 3,07 posto udjela ekološke poljoprivrede u ukupnoj. Akcijski plan do 2016. godine predviđa kako će udjel narasti na čak osam posto!
Gdje smo ekološki-prehrambeno u odnosu na vodeću Austriju pokazao je Christian Brawenz, ataše za poljoprivredu, šumarstvo i okoliš pri Veleposlanstvu Republike Austrije. Ondje je ukupno 16 posto poljoprivrednih gospodarstava ekološko (22 tisuće), čak je 20 posto poljoprivredne površine zasijano ekološkim sjemjenjem (dakle, svako peto imanje). Sve to zbog osvještenih kupaca. Deset posto prometa supermarketa čini prodaja organskih proizvoda, pri čemu su najtraženiji mlijeko, jaja i kruh. Brawenz tumači kako je pet čimbenika dovelo do austrijskog uspjeha ekološke poljoprivrede: posvećeni poljoprivrednici, potražnja potrošača za uzgojem kultura koje čuvaju okoliš, jednaka pravila i regulativa za sve proizvođače, raznolike marketinške strategije i akcijski plan. Godišnji promet iznosi oko milijardu eura, a već 90 posto austrijskih potrošača kupuje ekološke proizvode. Uz sve to, Austrija podržava ekološku proizvodnju i financijskim potporama za programe edukacija u školama, za radionice, istraživanja, marketing, odnose s javnošću te rad na kontroli kvalitete.
Direktorica istraživanja agencije GFK, Tatjana Rajković, predstavila je vrlo zanimljive podatke koji pokazuju da 15 posto hrvatskih ispitanika povremeno kupuje eko proizvode te da je za 19 posto ispitanih zaštita okoliša važna. Tako su se Hrvati pridružili svjetskim trendovima prema kojima je važnost zaštite okoliša među pet najvažnijih područja koja brinu građane svijeta, bez obzira na ekonomsku krizu. Relativno visoka svijest Hrvata o potrebi zaštite okoliša iskazana je i kroz njihovo očekivanje većeg angažmana Vlade u rješavanju pitanja zaštite okoliša i uređenje regulative, a tek potom kompanija.
Na tržište teško bez certificiranja
Ana Marušić Lisac, direktorica Biotehnicon poduzetničkog centra predstavila je postavke ekološke proizvodnje, razvoj nacionalne regulative kao i usklađenja hrvatske regulative s pravnom EU stečevinom, koncentrirajući se na ono bez čega se na tržište teško može ozbiljno - certificiranje! Certifikacijom proizvoda i njihovom komunikacijom na tržištu kao ekoloških stječe se bolji ugled i povjerenje potrošača. Certifikati u tom smislu potrošaču pružaju dokaz kvalitete, odnosno sigurnost u proizvod.
O fascinantnom svijetu organske poljoprivrede govorio je dugogodišnji predsjednik IFOAM-a (trenutno je predsjednik žirija One World Award) Bernward Geier. Uz mnoge organske farme koje (još) nisu certificirane svjetski je promet u ekološkom poslovanju premašio 60 milijardi američkih dolara. Danas već 56 posto Amerikanaca vjeruje da je ekološka hrana zdravija; u Njemačkoj se, primjerice, dnevno konzumira više od 30 posto kruha organske kvalitete dok organska dječja hrana čini čak 90 posto udjela njemačkog tržišta. Poseban dio predavanja posvetio je GMO hrani koju ne naziva modifikacijom nego - manipulacijom. I to opasnom! Naime industrija (č. Monsanto) želi kontrolu ponajprije zbog sjemena. Problem je što se manipuliranim sjemenom uništava raznovrsnost prirodno stvorenoga, stvara ‘brisani‘ prostor za monokulture koje polako i nepovratno istiskuju stare sorte.
- Budućnost je u ‘healthy businessu‘ - zaključuje.
Na upit koliko stoji teza zagovornika konvencionalne poljoprivrede da organska proizvodnja ne može nahraniti gladne Geier tvrdi da je hrana koju danas proizvodimo (u smislu kalorija) dovoljna za 12 milijardi ljudi.
- Nije potrebno povećati proizvodnju nego moramo prestati bacati hranu, polovica završi u otpadu. To je pitanje našeg odnosa prema hrani i koliko je cijenimo. Ako već pitate za dostatnost površina da sve stanovnike planete stavimo na jedno mjesto, oni bi stali u prostor veličine Austrije. Tvrdnja da će jedino GMO nahraniti svijet bezočna je laž - kategoričan je Geier.
Neravnopravna podjela
Takav stav brojkama je potvrdio i Zlatko Pejić, direktor razvoja i savjetnik za strateške projekte Biovege, koji kaže da danas svaki stanovnik planete raspolaže s 1,9 hektara ‘vlastite‘ površine. Problem, dakle, nije u količini zemlje nego u neravnopravnoj raspodjeli, pri čemu jedan Mozambik ima 0,47 hektara, a Amerika s više od sedam.
Rasprava u koju su se uključili i hrvatski proizvođači poput Nikole Siladija iz tvrtke Siladiagro i Mario Sever, vlasnik ekoimanja Sever koji je u upisnik ekoloških imanja upisam pod rednim brojem jedan, otvorila je problem poticaja i neučinkovitog načina trošenja poreznog novca.
Pejić je uvjeren da je subvencija iluzija, pa i kao rješenje za prijelazni period. Umjesto subvencija predlaže francuski model - da se javna nabava okrene ekološkoj proizvodnji, konkretno da kupuje ekološku hranu za vojsku, škole i vrtiće. To bi onda bila strateška odluka Vlade. Baš kao i bolja, češća i učinkovitija edukacija (i o korištenju raspoloživog EU novca!) koja je dio austrijskog akcijskog plana. Musulin tvrdi da na tome ozbiljno rade, kao i na informiranju o mogućnosti povlačenja novca iz fonda programa ruralnog razvoja (u Hrvatskoj su deficitarni višegodišnji nasadi i za to se mogu dobiti respektabilni iznosi).
Sever je još 2000. godine od države uzeo 50 hektara zemlje u zakup (na 20 godina) i unatoč recesiji otvara im se veće tržište gladno eko proizvoda (cilj je talijansko i austrijsko tržište). Hrvatska ima problem s malim parcelama koje su i financijski manje isplative. Prilika su EU fondovi, no mi smo ušli u EU u najgore vrijeme, baš kada Europa ulazi u novo proračunsko razdoblje, pa je tek krajem 2015. realno očekivati prve natječaje u ruralnoj razvoju, detektirao je Sever dodajući da problemi nisu beznačajni - proizvođači su nelikvidni i teško se mogu samofinacirati, banke poljoprivreda ne zanima, a kod povlačenja novca iz fondova proizvođači se najprije moraju sami isfinancirati, tek kasnije stiže povrat koji može biti i do 80 posto.
Iznimna potražnja
Siladi tvrdi kako je malim proizvođačima problemi i mogućnost plasmana, pa su stalni kupci poput Biovege iznimno važni.
Upravo zbog toga problemi rasparceliranih malih proizvođača čine se još većima. Je li rješenje u povezivanju, nekim oblicima zadruga? Naime, i Musulin kaže kako za našim eko proizvodima postoji iznimna potražnja u Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji, no problem su - količine! Dakle, poljoprivrednici se moraju udružiti da bi nastupili - i ostali - na takvim tržištima.
Pejić pojašnjava kako Hrvatska, zbog okolnosti, zadruge baš i ne ljubi, jer djeluju socijalistički arhaično, to je pitanje stanja svijesti. No Hrvatska ne može preko noći postati samodostatna, pa ako to znači da se moramo podržavati i isključiti jal po kojem smo postali svjetski poznati, onda točno to treba učiniti da bi uspješnost bila zajamčena.
Geier je iznio korejski primjer imanja koje je proizvodnju uvezalo s malom trgovinom, a danas u najjače eko poduzeće – ujedinili su 200 organskih proizvođača, 400 tisuća obitelji (oko 1.6 mlilijuna ljudi) i sve to uz fer odnos među proizvođačima, pri čemu profit nije jedini cilj. Ako se dogodi kakva nepogoda, imaju fond solidarnosti koji farmerima daje sigurnost. Takav je sustav budućnost.
Inače, Biovega je nominirana za prestižno priznanje u svijetu ekološkog poslovanja One World Award, kojeg dodjeljuju IFOAM i tvrtka Rapunzel, a koja nagrađuje iznimna dostignuća na području ekoposlovanja i ekopoljoprivrede diljem Svijeta.