[gallery columns="5" ids="221745,221747,221749,221750,221752"]
Građevinska tvrtka Kamgrad, u vlasništvu Dragutina Kamenskoga, lani je unatoč krizi ostvarila najveći prihod u povijesti, od 800 milijuna kuna, za trećinu više nego 2014. Očekuje i toliki rast dobiti, na više od 30 milijuna kuna.
Kamenski je 1979. osnovao obrt koji je 1993. prerastao u tvrtku čije je vođenje od 2007. prepustio sinu Domagoju i članici Uprave Mirjani Igrec. Od te je godine počasni konzul Rumunjske u Hrvatskoj, dugogodišnji je član Skupštine HOO-a, u dva mandata bio je član Vijeća HOO-a, a predsjednik je i Hrvatskoga ragbijaškog saveza. Kamgrad aktivno pomaže i liječenju djece. Prošle je godine, među ostalim, bio najveći donator u projektu rekonstrukcije Klinike za pedijatriju Klaićeve bolnice u Zagrebu. Iako je Kamenski sada prokurist u tvrtki, aktivno sudjeluje i u dijelu operativnog poslovanja (strategije, pribave posla, komercijale). Uspješno poslovanje prilika je da nam ispriča u čemu je tajna njegova uspjeha i što očekuje u budućnosti.
• Što očekujte od nove vlade?
– Stalno govorimo o reformama, no nitko ih još nije ni pokrenuo. Očekujemo da nova vlada stvori stabilnost, poduzetničku klimu, stvori uvjete za realna ulaganja u Hrvatsku. Također treba odrediti osnovne smjerove kretanja gospodarstva, odrediti prioritete te plan kamo želimo stići. To je jedini način da izbjegnemo grčki scenarij.
• Unatoč krizi uspjeli ste sačuvati tvrtku. Jedan od razloga jest i taj što ste još prije krize odustali od stanogradnje. Je li to bila vidovitost ili...?
– Kamgrad se nikada nije bavio stanogradnjom s realizacijom većom od 25 do 30 posto u udjelu ukupnih prihoda. Naime, nju smatramo zasebnom, ali veoma zahtjevnom djelatnošću, a naš je osnovni biznis ipak gradnja za poznatog naručitelja. Dozirali smo je i zbog analize tržišta i kreditno sposobnih kupaca koju smo proveli još prije krize i nismo dobili preoptimistične rezultate. Tu smo bili u procjepu i to smo znali analizirati s bankarima pri realizaciji projekata. Ni bankari nisu bili načisto s onim što se događa. Unatoč tadašnjem građevinskom bumu pitali smo se gdje je ta financijska snaga građana da kupuju stanove. Drugo, i prije krize radili smo gotovo isključivo za privatne naručitelje i to smo nastavili i nakon ulaska u krizu. Naše cijene bile su niže, ali način rada gotovo identičan. I treće, shvatili smo vrlo rano da je nastupila kriza i da se moramo reorganizirati i racionalizirati svaki trošak, što smo proveli već u prvom kvartalu 2009.
• Nedavno ste rekli da u hrvatskom građevinarstvu nedostaje kadrova. Kakvo je danas stanje?
– Pogoršava se. U protekle dvije godine većina kvalitetnoga kadra u našoj branši napustila je Hrvatsku i otišla raditi u inozemstvo. Nemamo armirača, tesara, keramičara, knaufera, soboslikara... svih proizvodnih kadrova. I našli smo se u paradoksalnoj situaciji da i za ovo malo projekata u Hrvatskoj nema dovoljno radne snage.
• Ne bi li država trebala omogućiti uvoz radne snage?
– Ključni je problem što država ne dopušta uvoz radne snage jer je velik broj nezaposlenih, ali ne analizira njihovu strukturu. Zbog toga ćemo zauvijek izgubiti i radnike iz BiH. Ako se to jednom i riješi, oni će već biti na Zapadu. Kamgradu trenutačno nedostaje 15-ak armirača, jednostavno ih nema na tržištu rada. Zbog toga nam cijeli projekti dolaze u pitanje. Tražili smo da se odobri uvoz stranih radnika samo za određene projekte na određeni rok, no to nije zakonom dopušteno.