Predsjednica Uprave Tele2 Hrvatska Malin Holmberg i ove je godine proglašena jednom od najmoćnijih žena hrvatskog biznisa. Na Liderovoj ljestvici top 10 najmoćnijih zauzela je devetu poziciju.
Holmberg je jedina žena na čelu telekom kompanije u Hrvatskoj, a osim što je predsjednica Uprave Tele2 Hrvatska, od ove godine je preuzela i regionalnu funkciju te postala članica rukovodećeg tima švedskog Tele2 AB. U Hrvatskoj je od lipnja 2012., a za Lider govori o rodnoj ravnopravnosti u poslovnom svijetu i usporedbi Hrvatske i Švedske.
Što mislite o uvođenju i zakonskom reguliranju obveznih ženskih kvota u upravama i nadzornim odborima?
U potpunosti podržavam ravnopravnu žensku zastupljenost i prioritet za žene u slučajevima kada postoje dva jednako kvalificirana kandidata. Kada je riječ o kvotama, to je teže pitanje. U principu, vjerujem da su obvezne kvote posljednje utočište. Problem s kvotama je taj da to dovodi do pitanja nadležnosti svih žena na visokim pozicijama. No, iako sam bila čvrsto protiv toga u mlađim godinama, sada shvaćam da postoje situacije kada su povijesne strukture i kulturne barijere toliko čvrste da bi kvote možda bile potrebne da potaknu promjene. Ali to je uvijek posljednji izbor.
Koji su drugi načini i metode pomoću kojih bi se mogla postići veća zastupljenost žena na najvišim upravljačkim pozicijama i ujednačavanje plaća za iste pozicije?
Spomenula bih tri važna područja: građenje svijesti, podrška skrbi o djeci i veća odvažnost žena. Mislim da je dobro imati jasan cilj ženske zastupljenosti na vodećim položajima i rukovodećim pozicijama. Kao prvi korak, potrebno je razgovarati o toj temi, odnosno objasniti zašto je raznolikost dobra za inovaciju, upravljanje rizicima i rastom. Sljedeće, žene se prirodno više brinu o djeci. Postoje mnoga područja u kojima se mogu podržati žene kao što su primjerice porodiljni dopust za očeve, fleksibilno radno vrijeme i razvijen sustav čuvanja djece. Treće, istraživanja pokazuju da se žene prijavljuju na poslove samo ako u potpunosti zadovoljavaju tražene kriterije za radno mjesto, dok se muškarci prijavljuju i ako ne zadovoljavaju u potpunosti sve. Poslodavac može kreirati oglase za radna mjesta imajući to na umu, a žene bi trebale biti hrabrije.
Gdje u organizacijama i kompanijama vidite najveće prepreke u tom smislu? Prema nekim podacima žene su vrlo zastupljene u srednjem menadžmentu, ali iznimno rijetko dospiju na najviše pozicije. Zašto je to tako? Kakav je omjer žena i muškaraca na pojedinim razinama u vašoj kompaniji?
U Hrvatskoj žene čine 46 posto radne snage, ali samo 15 posto ih je zastupljeno u srednjem menadžmentu, a 9 posto na najvišim funkcijama. Zato mislim da u Hrvatskoj postoji prepreka već na nivou srednjeg menadžmenta. Ključne prepreke su u nedovoljno razvijenoj svijesti o tome da raznolikost stvara vrijednost, kulturnim barijerama i izazovima u čuvanju djece. Tele2 kao izazivač je u tome napravio razliku te mi imamo 50 posto žena u top menadžmentu, 41 posto u srednjem menadžmentu i 43 posto u ukupnoj radnoj snazi. Imamo definirane ciljeve vezano za žene na vodećim pozicijama, ne zapošljavamo prema određenom obrascu, biramo one koji nas nadopunjavanju i donose nešto novo. Zapošljavamo samo najbolje. Važno je istaknuti da želimo najbolje od oba spola i ne pravimo razliku. Želimo raznolikost u svemu – spolu, stilu vođenja, osobnosti, nacionalnosti i svemu ostalom. To donosi inovativan način razmišljanja.
Je li korijen problema neravnopravnosti spolova u korporativnom svijetu u širem društvenom kontekstu, odgoju i praktičnim uvjetima za žene koje osim karijere žele imati privatni život i djecu? Ili nešto drugo?
Sve počinje s društvenim vrijednostima i s načinom odgoja. Ako su očekivanja od muškaraca i žena različita i njihovo će se ponašanje razlikovati, osim u slučaju ako su drugačiji i dovoljno hrabri da se istaknu i izazovu norme kao Tele2. Sustav se ne bi trebao prilagođavati ženama, nego bi trebao omogućiti svima jednake sposobnosti i želju za uspjehom.
Slažete li se s tezom da su žene, u prosjeku, manje samopouzdane, veći perfekcionisti i da se trebaju truditi i raditi više i dulje od muškaraca za isti rezultat u smislu plaća i pozicija? Razlikuju li se muški i ženski prioriteti u poslu?
Odakle ja dolazim žene sigurno nemaju manje samopouzdanja, zašto bi imale? Ono što ja vidim je da žene često preuzmu veću odgovornost za djecu i to može dovesti do različitih prioriteta, osobito ako sustav ne podupire da se u isto vrijeme radi oboje.
Kakva je situacija u Švedskoj i možete li usporediti Hrvatsku i Švedsku po ovom pitanju?
Švedska je zemlja koja poštuje jednakost. Malo se govori o činjenici da je raznolikost dobra za posao i da žene i muškarci mogu biti jednako uspješni u čemu god žele. Omjer žena u srednjem menadžmentu je 50 posto dok je Hrvatskoj tek 15 posto. Vjerojatno je jedan od razloga u društvenim raznolikostima, većoj zastupljenosti očeva u odgoju djece, fleksibilnom radnom vremenu i raznim opcijama čuvanja djece.
Kakva su vaša osobna iskustva tijekom dosadašnje karijere iz rodne perspektive? Kako vi balansirate privatni život i posao?
Odrasla sam u okruženju u kojem se jednako odnose prema muškarcima i ženama i to mi je dalo temelje da radim svoj posao bez da brinem o tome što drugi ljudi misle o meni kao ženi u tom poslu. Jednostavno ne razmišljam o tome. Kad su se pojavili manji problemi jednostavno sam gurala dalje. Kada je riječ o balansiranju poslovnog i privatnog život, jednostavno sam se usredotočila na ono što mi je najvažnije – prvo moja obitelj, a zatim posao. Mnogo drugih stvari mora pričekati za sada, kao što su sport, putovanja, čitanje. Ali to je moj izbor kojim sam vrlo zadovoljna i sretna.