18. lipanj 2015.

Samo su Rumunjska i Bugarska lošije od Hrvatske

Europski ured za statistiku objavio je još jedno zanimljivo istraživanje koje pokazuje koliko loše stoji hrvatska ekonomija, odnosno kupovna moć u ovom slučaju, unutar Europske unije.

Stvarna pojedinačna potrošnja (AIC) po glavi stanovnika, izražena standardom kupovne moći (PPS, umjetna valuta koja eliminira razlike u razinama cijena, stoga jedan PPS kupuje istu količinu robe i usluga u svakoj zemlji), u jednostavnim je crtama mjera bogatstva kućanstva i prema rezultatima istraživanja samo su Rumunjska i Bugarska u prošloj godini bile iza Hrvatske prema tom indeksu.

Dobri, bolji, lošiji

Prosjek EU stoga je vrijednost 100, a Hrvatska je na 59, odnosno više od 40 posto ispod prosjeka Europske unije, a Rumunjska i Bugarska su na 55, odnosno 49 posto prosjeka EU. Najbolje stoji Luksemburg, koji prosjek prebacuje za čak 40 posto, slijede Njemačka (123 posto prosjeka), Austrija (121 posto), Danska (115 posto) i Belgija (114 posto), koja dijeli mjesto sa Švedskom, Finskom i Ujedinjenim Kraljevstvom.

Ukupno gledano, deset država članica EU prebacuje prosjek, 12 ih je u zdravoj sredini (opseg od prosjeka EU do 30 posto ispod prosjeka), a šest ih se našlo u magarećoj klupi, odnosno najslabijoj kategoriji. Osim spomenutog trolista koji redovito okupira dno raznih ljestvica EU tu su još Mađarska, Latvija i Estonija, pri čemu posljednje dvije pomalo bodu oči s obzirom na to koliko ih se voli isticati kao primjere ‘uspješnog‘ rezanja javne potrošnje. Toliko uspješnog da su pri dnu ljestvice bogatstva kućanstava.

Stvarna potrošnja

Usporedo s mjerenjem tih podataka, istraživanje je analiziralo i odnos BDP-a po glavi stanovnika prema prosjeku EU. U većini slučajeva AIC korespondira s BDP-om, uz veća ili manja odstupanja. Hrvatska primjerice ima BDP u odnosu na europski prosjek identičan svom AIC-u, Rumunjska jedan posto manje od AIC-a, a Bugarska četiri posto manje. S druge strane, Luksemburg ima BDP neusporedivo veći od europskog prosjeka, čak 163 posto, što je ujedno i uvjerljivo najveći nerazmjer između AIC-a i BDP-a (140 AIC, 263 BDP). Razlog takve razlike djelomično leži u velikom udjelu prekograničnih radnika u ukupnoj zaposlenosti. Stvarna pojedinačna potrošnja sastoji se od dobara i usluga koje su pojedinci zaista konzumirali, bez obzira jesu li ta dobra i usluge platila kućanstva, države ili neprofitne organizacije.