[gallery columns="5" ids="226812,226813,226814,226815,226816"]
Kad nikako ne možete skratiti intervju jer su odgovori povezani, koncizni, široki, jasni, onda znate da ste nabasali na stručnjaka koji će vam ubuduće biti važan sugovornik za ekonomske teme.
Kristijan Kotarski relativno je svjež doktor znanosti koji tek gradi karijeru, no prema znanju iz političke ekonomije (doktorirao je, među ostalim, na političkoj ekonomiji Kine) čini se kao da je dio stare ekonomske garde. Iako ima ponešto svježiji pogled na funkcioniranje svjetske ekonomije, kad je o Hrvatskoj riječ, nema dvojbe – reforme, reforme i još malo reformi.
Možemo li uopće, čak i sa zemljama BRICS-a, računati na pretkrizne stope rasta? Ili barem neke slične postotke?
– Nažalost, ne. Kina je u fazi ekonomskog usporavanja uz imperativ Partije da provede reforme koje će smanjiti silnu neefikasnost koja proizlazi iz rasta utemeljenoga na ‘kreditnim steroidima’. Kina je od 2008. do danas povećala ukupnu zaduženost sa sedam tisuća na nevjerojatnih 28 tisuća milijardi dolara. Riječ je o nečemu bez presedana u modernoj ekonomskoj povijesti. Neovisno o scenariju tvrdog ili mekog slijetanja u Kini, to će nedvojbeno veoma utjecati na smanjenje izvoza Brazila, Rusije, Južnoafričke Republike i Australije. U kombinaciji s očekivanim FED-ovim podizanjem eskontne kamatne stope to bi za mnoge od njih s velikim dolarskim dugom nefinancijskih korporacija, koji prema BIS-u premašuje devet tisuća milijardi dolara, moglo biti veoma razorno.
Koliko budućoj vladi može pomoći ili odmoći nedavni rebalans na više stavke?
– Buduća vlast mora računati s konstantnim deficitom, koji se kreće i do šest posto, pa je pitanje koliko će biti spremna provoditi pametnu fiskalnu konsolidaciju. Istraživanja pokazuju da nagla, linearna rezanja dugoročno ne donose dobre rezultate. Privremeno će brojke pokazati da postižemo učinak, no ako smo pogriješili u odabiru proračunskih stavki koje režemo, dugoročno ćemo imati negativne posljedice. Zato ne vjerujem u linearni pristup rezanju, to se čini samo kad predugo odgađamo reforme i kad kreditori stisnu. Što će nam dugoročno značiti jednokratno rezanje deset posto mase plaća budemo li opet imali problem efikasnosti rada?
Vidite li te reforme u programu bilo kojega pretendenta na vlast?
– Šokiran sam time što su izbori za manje od dva mjeseca, a mi uopće nemamo rasprave o gospodarstvu, o tome kakve programe nude vodeće stranke, o tome koji će biti prvi potezi na vlasti. Bez toga jedina je alternativa opet uzdanje da će netko nešto napokon početi raditi, pri čemu trebamo biti svjesni da si ne možemo dopustiti da protratimo još četiri godine. Uz ovaj tempo javnoga duga prijeti nam grčki scenarij, s jednom velikom razlikom – Hrvatska ne može računati na kreditne linije Europske središnje banke.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju tjednika Lider.