Jedan izraz iz leksikona pomodnih ekonomskih rješenja u posljednjih je nekoliko godina počeo ozbiljno konkurirati strukturnim reformama, dugo nedodirljivom prvaku te kategorije. Nije teško razumjeti zašto: strukturne reforme općenite su, maglovite, izlizane i jednostavno dosadne, moglo bi se reći nekako starački ustajale, startup je pak konkretan, virilan, mlad, moderan i ekonomski strahovito seksi. Startup ‘nose‘ svi mladi i oni koji se tako osjećaju, on je odgovor na pljesnivost stare ekonomije opterećene industrijama, proizvodnim halama i znojnim radnicima, svijetli novi put u sretniju i bolju budućnost.
Takav je otprilike dojam kad se govori o startupu, novom izrazu za ono što se nekoć zvalo otvaranje poduzeća, premda ga je gotovo potpuno preuzeo tehnološki sektor pa je postalo uvriježeno startupom zvati isključivo krhke pupoljke u IT sektoru.
U općem oduševljenju malo se tko pita koliki je stvarni multiplikacijski učinak mikropoduzeća od kojih većina jedva stigne do kategorije malih i je li bacanje svih, ili mnogih, žetona na tu granu najmudrija oklada.
Kao i uvijek s ekonomijom, stvari nisu jednostavne iako u ovom slučaju, ako ništa drugo, postoje relativno jasni argumenti za obje perspektive.
Prednosti i mane startupa
Ako se kao početna točka uzme sad već dobro poznata američka statistika o opstanku u prosjeku svakoga desetog startupa, čini se kako ta ekonomska kategorija i nije pretjerano korisna za širu ekonomiju. To, naime, znači da njih devet povuče svu dobronamjernost manifestiranu u obliku raznih olakšica kakve daju mnoge države, a da imaju nezapažen ekonomski učinak i na kraju samo uvenu.
S druge strane, njihovo postojanje svakako ima druge velike pozitivne učinke: ekonomiji daju inovacije, ‘drže je na prstima‘, zadržavaju visokoobrazovane stručnjake i, što je posebno važno industrijskim puristima, obično nude izvozni proizvod visoke dodane vrijednosti.
Što vi mislite, mogu li tvrtke iz garaže spasiti hrvatsku ekonomiju?
Više o ovoj temi čitajte u novom broju digitalnog i tiskanog Lidera.