Domagoj Đukec, koji je dosad bio voditelj dizajna BMW i modela te BMW M modela, 1. je travnja od Jozefa Kabana preuzeo vodstvo Odjela dizajna marke BMW. Za Kabana je također prvi dan travanj označio karijernu prekretnicu, on je preuzeo je Odjel dizajna marke Rolls-Royce.
Budući da je Đukec hrvatskih korijena, ta je vijest izazvala posebnu pozornost i nagnala nas da se prisjetimo razgovora s tim talentiranim dizajnerom. S Domagojem Đukcem razgovarao je Liderov novinar Miro Soldić povodom stote obljetnice BMW-a kada je predstavljen konceptni model Vision Next 100 za čiji je dizajn, kao i za izgled svih BMW-ovih modela u posljednjih nekoliko godina, odgovoran upravo naše gore list Đukec. Rodio se u Frankfurtu, ali podrijetlo vuče iz Hrvatske, točnije iz Međimurja i s Hvara, kamo svake godine dolazi na odmor. Iza njega je već bogata međunarodna karijera iako su mu tek 43 godine. Prije nego što je 2010. postao šef Dizajna eksterijera u BMW-u, radio je za Volkswagen i Citroën. Svjetsku slavu stekao je redizajnom Citroëna C5, a i za Bavarce je nacrtao neke netipične proizvodne modele, poput Active Tourera, monovolumena na prednji pogon. U razgovoru s njim samo se potvrđuje već stoput dokazana formula – da su uz enormnu količinu talenta za uspjeh presudni kvalitetno obrazovanje i uporan rad.
• Kako ste završili u industriji dizajna automobila, igrom slučaja ili ste to oduvijek htjeli raditi?
– Otkako znam za sebe, nikad nisam želio raditi ništa drugo, već s 13 godina sam bio apsolutno uvjeren da ću dizajnirati automobile. Tada sam kao školarac nagovorio oca da me odveze do Sveučilišta u Pforzheimu u sklopu kojega je djelovala cijenjena škola dizajna. Želio sam pokazati svoje crteže tamošnjim profesorima i to sam i učinio. Očito im se svidjelo što su vidjeli jer su mi ponudili priliku da postanem jedini gost student srednjoškolske dobi. Ondje sam počeo peći zanat.
• Kako je teklo vaše daljnje obrazovanje? Gdje ste počeli stjecati prva radna iskustva?
[caption id="attachment_380643" align="alignright" width="492"]
Domagoj Đukec[/caption]
– Već tijekom studiranja u Pforzheimu sve sam praznike provodio radeći kao pripravnik u raznim tvrtkama koje su se bavile proizvodnjom automobila. Nije mi dugo trebalo da shvatim kako dizajner nije odgovoran samo za estetiku i funkcionalnost dizajna proizvoda nego i za njegov komercijalni uspjeh.
• Koliko je teško uspjeti u autoindustriji? Kad ste osjetili da ste se probili i postali netko i nešto u tom svijetu?
– Autoindustrija je kao velika obitelj. Zahvaljujući kontaktima koje sam stekao radeći kao pripravnik u mnogim tvrtkama iz branše vrlo brzo su me prihvatili kao jednog od svojih. Ta mreža znanaca uvelike mi je pomogla da postavim solidne temelje karijere u vrlo kratkom vremenu. Mislim da sam radeći za Volkswagen u Barceloni shvatio da živim svoj dječački san: vrhunski dizajnerski studio, moderni uredi prvi red do mora, suradnja s brojnim svjetskim stručnjacima, sve je bilo na najvišoj razini. Drugi važan trenutak u karijeri u kojem sam uistinu uživao bio je kad sam na ulicama Pariza vidio automobil koji sam dizajnirao i koji su odlično prihvatili i kupci i struka. S obzirom na to da mi je u životu vrlo važna obitelj, velik mi je užitak bio vidjeti da moji roditelji voze automobil koji sam ja stvorio.
• Tko su vam uzori, ljudi u koje se ugledati i od kojih učite?
– Michelangelova umjetnička vizija nikad me ne prestaje fascinirati, osobito njegov ekspresionistički talent. Također sam impresioniran radom Karla Lagerfelda, njegovom inteligencijom i specifičnim stilom.
• Radili ste za mnoge svjetski poznate autotvrtke. Postoje li korjenite razlike u internim procesima u svakoj od njih? Potvrđuju li se u praksi uvriježeni stereotipi o opuštenim Francuzima i konzervativnim Nijemcima?
– Postupak dizajniranja automobila uvelike je međunarodno standardiziran. Razlog je jednostavan: sve tvrtke rade u granicama istoga pravnog okvira i moraju poštovati stroga pravila. No izvan tih zacrtanih regula zaista se mogu primijetiti kulturne razlike među nacijama u pristupu poslu. Iz osobnog iskustva rekao bih da su Nijemci oprezniji i racionalno pristupaju procesima za razliku od maštovitih Francuza. Rezultat toga mnogo je dulji razvojni proces automobila kod Nijemaca, ali s mnogo više posvećenosti detaljima. Najviše me fascinira ideja kombiniranja najboljeg od obiju kultura, a to mi je kao dizajneru i u opisu posla. Ja se moram pobrinuti da se BMW-ovi automobili ne odlikuju samo tehničkom izvrsnošću nego da, uz to, iz njih izviru emocija, strast i život. Istodobno moram paziti na to da se ne izgubi prepoznatljivi identitet brenda. Uvijek moram imati na umu da automobil ne dizajniram za sebe, nego za specifičnu ciljanu klijentelu koja je vjerna BMW-ovoj tradiciji i pojedinim našim modelima. Upravo zato naša vozila moraju zadržati karakter i odražavati vrijednosti koji se vežu uz tvrtku.
• Koliko slobode imate kao dizajner, odnosno koliko se ono što nacrtate na ploči razlikuje od proizvodnog modela?
– Kad stvaramo konceptni model, imamo mnogo više slobode nego kad radimo na proizvodnoj verziji jer su konceptni automobili namijenjeni prezentaciji budućih dizajnerskih smjerova, trendova koji će tek prevladati i pokazuju kako će se BMW kao tvrtka postaviti prema njima. Objasnit ću to zorno: proizvodni je model vozila ono što bi modni dizajneri nazvali ‘prêt-à-porter‘, spreman za nošenje, odnosno vožnju, a konceptne su verzije usporedive s odjećom ‘haute couture‘, oni su prozor koji nam omogućava da pogledamo u budućnost.
• Koja ograničenja morate poštovati zbog inženjera i spomenutoga korporativnog imidža? Koliko vam glavobolje zadaje to što vozilo dizajnirate za cijeli svijet jer BMW ne proizvodi posebne modele za specifična tržišta kao neki drugi proizvođači?
– S jedne strane, kao i svi dizajneri, moram razumjeti i poštovati filozofiju brenda, tj. strategiju i pozicioniranje tvrtke, te imati na umu identitet svakog modela. Naša vozila namijenjena su različitim ciljanim skupinama klijenata od kojih svaka ima svoje prohtjeve. S druge strane, istinski je izazov uz tome da dizajn automobila mora ispuniti međunarodne zakonske zahtjeve. Primjerice, visina prednjega kraja vozila mora biti u skladu s regulativom o zaštiti pješaka. I sami ste spomenuli da BMW-ovi proizvodi automobile koji se ne prodaju samo u Europi nego i u Japanu i SAD-u, a svako od tih tržišta ima specifične propise. Trik je u tome da sve te zahtjeve uključite u dizajn, ali tako da kupci vozilo ne doživljavaju kao nešto stvarano da se zadovolje pravila, nego kao poželjan i lijep proizvod.
• Koliko će inovativnih rješenja s konceptnih modela kao što je Vision Next 100 na kraju biti ugrađeno u automobile koje možemo vidjeti na cesti?
– O BMW-ovim modelima koji dolaze mogu otkriti da će odražavati fokus koji kao tvrtka stavljamo na užitak u vožnji. Naši automobili nikad neće biti hladni strojevi, ostat će emocionalno nabijeni unatoč digitalizaciji ili upravo zbog nje. Cilj digitalizacije nije učiniti vožnju još kompleksnijom, štoviše, naglasak je na jednostavnosti i intuitivnijem upravljanju. Izbjegavanjem distrakcija vozaču se omogućava fokusiranje na ono što mu je najvažnije, a pritom ne mislim samo na vožnju nego i na druge aktivnosti dok biva vožen. Važno nam je da vozač ima pravo izbora, bez obzira na to upravlja li sâm vozilom, uvijek mora biti u središtu pozornosti. Također, mogu reći da će se nastaviti strelovit napredak u električnoj mobilnosti u svim oblicima, a padat će emisija štetnih plinova.
• Kakve onda BMW-e, s dizajnerske strane, možemo očekivati ubuduće?
– Svaki automobil ima vlastiti karakter, zato mi je teško generalizirati o budućim trendovima. Mogu reći da će naša vozila na prvi pogled uvijek biti prepoznatljiva kao BMW.
• Možemo li u Hrvatskoj očekivati još događaja poput svjetske premijere Gran Tourera?
– Bio sam oduševljen kad smo Gran Tourer svijetu prikazali u zemlji iz koje sam podrijetlom. Zadar je bio savršeno mjesto za to, s prekrasnom klimom, obalom i vegetacijom. Nadam se da će biti još takvih događaja, ali to ne ovisi samo o meni.
• Ispunjava li vas još posao? Kakvi su vam planovi za daljnju karijeru?
– Dobar dizajn ima moć da promijeni živote ljudi nabolje. To je oduvijek bio i uvijek će biti moj cilj – činiti svijet boljim mjestom stvarajući lijepe stvari. Time se vodim i u karijeri, moja motivacija nije karijerni uspon, vodim se željom za stvaranjem, a to je i razlog zbog kojega sam trenutačno sretan tu gdje jesam.
• Kako se poduzetništvo u Hrvatskoj razlikuje od drugih zemalja u kojima ste živjeli i radili? Što bismo trebali popraviti, prema vašemu mišljenju?
– Mnogo je ljudi u Hrvatskoj samouko, imaju mnogo znanja i vještina koje su stekli svojim trudom, s vrlo malo potpore sustava. Zato sam uvjeren da postoji golem potencijal u državi. Jako sam vezan uz ovu zemlju i nadam se da će ubuduće mnogo više ulagati u mlade ljude.
• A život kod nas, što vam se općenito sviđa?
– Živio sam u mnogim državama, Brazilu, Španjolskoj, Francuskoj, i sve te zemlje imaju posebnosti u kojima sam uživao. Međutim, koliko god dugo živio ondje, uvijek sam se osjećao kao stranac. S Hrvatskom nije tako, to je zemlja o kojoj mnogo znam preko svojih roditelja, gdje mi živi mnogo rodbine i gdje se osjećam prihvaćeno. Tu su moji korijeni.