13. siječanj 2016.

Tihomir Premužak (Vetropack Straža): Pomanjkanje liderstva zapreka je nastavku pozitivnih trendova

lider.media
lider.media

Očekujem tešku, nepredvidljivu godinu s mnogo potresa i neugodnih iznenađenja, ali i godinu u kojoj se kao društvo moramo stabilizirati

Nakon svega što je obilježilo 2015., opravdano si postavljamo pitanje bi li 2016. mogla doista biti godina novog početka? Omogućava li nam startna pozicija, nakon pretrčane ‘dionice 2015.’, svladavanje svih zapreka na koje ćemo sasvim sigurno naići iduće godine? Jer trebalo bi nastaviti ondje gdje smo stali na kraju ove; dakle, iskoristiti sve dobro što je učinjeno, promijeniti ono što je bilo loše i dodati nove, svježe, moderne ideje i strategije. Tako to rade suvremena društva, društva koja njeguju politiku(e) kontinuiteta, društva koja nisu podijeljena, polarizirana i zatrovana nepotrebnim, većini dalekim frustracijama, društva koja ne razmišljaju o lustracijama, nego o zajedništvu, društva koja se ne bave avetima prošlosti i društvenim podjelama, već imaju moderne vizije i razvijaju efikasne strategije budućnosti. Stoga prije nego što zaključimo bi li 2016. mogla biti godina novog početka, pogledajmo malo u retrovizor 2015.

Ponašamo se kao pijani milijarderi

Doista, ne može se reći da je sve bilo loše, ali ni obrnuto. Država je i dalje trošila previše. Iako su svima puna usta svjesnosti da ne smijemo trošiti više nego što privređujemo, i dalje se ponašamo kao pijani milijarderi. Proračun nam je i dalje u deficitu, a javni dug izvan kontrole. Iako se mora pozdraviti volja za promjenama mnogih zakona, pravilnika i konstatirati činjenica da je dosta toga i učinjeno, mora se i kritizirati daljnja nespremnost političkih elita da doista slušaju struku i gospodarstvo i kreiraju administrativne mehanizme koji su logični, jednostavni, jeftini i efikasni.

Imali smo izvrsnu turističku sezonu – dijelom zbog vlastitih napora, a dijelom zbog okolnosti u okružju koje su nam išle na ruku. Svakako, u tome treba tražiti nove šanse, ali i napraviti potrebne korekcije kako bi se postigao još bolji rezultat sljedeće godine. Činjenica je da su se mnogi trendovi promijenili nabolje (BDP, industrijska proizvodnja, izvoz, nezaposlenost, potrošnja) – to govore stvarne brojke, to govori bolja gospodarska klima, o tome se govori u iskrenim gospodarskim krugovima. Naravno da to nije dovoljno i da time nitko ozbiljan ne može biti zadovoljan. Nužan je znatno bolji i kvalitetniji rast gospodarstva, minimalno onaj koji će staviti dug pod kontrolu, koji će generirati nova radna mjesta i daljnji rast osobne potrošnje. Također, važno je istaknuti da je likvidnost bolja i da smo, i u tom smislu, bolje gospodarstvo nego godinu(e) prije.

Pitanje je je li sve to dovoljno da bismo 2016. mogli nazvati godinom novog početka? Pesimisti i zlonamjerni odmah bi odgovorili negativno. Optimisti i šarmeri bez pokrića automatski pozitivno. Istina je, kao i uvijek – u sredini.

Pozitivni trendovi, pozitivna gospodarska klima, više optimizma i hrabrosti prednosti su i pokretačka snaga koju je potrebno iskoristiti i (na)dograditi. Kolege gospodarstvenici potvrđuju povećane narudžbe, rastuće ugovore – štoviše, mnogi iskazuju i manjak kapaciteta. To su svakako ohrabrujući indikatori koji mi daju za pravo gledati u 2016. optimistično i pozitivno, ali svakako oprezno i nikako euforično.

Rijetki su spremni preuzeti odgovornost

Izvoz više nije bauk ni tabu-tema. Danas svi ozbiljni poslovni ljudi jasno pokazuju da je upravo izvoz najvažniji element slagalice gospodarskog uspjeha. U izravnoj su vezi s time investicije koje provode mnoge tvrtke, u ljude i tehniku, kako bi se podigla kvaliteta proizvoda i stvorili uvjeti plasmana na inozemna, primarno europska, tržišta. Očekuje se snažnije iskorištavanje potencijala fondova EU i privlačenje stranih investicija u 2016. godini. Sada bi mnogi najavljivani projekti morali biti spremni za apliciranje u fondove EU. Vjerujem da smo sada već svi svjesni neiskorištenih potencijala ove zemlje (poljoprivreda, energetika, reindustrijalizacija, turizam, promet i dr.) i potrebe da hitnim zaposlenjem tih neiskorištenih resursa obradimo zapuštenu zemlju, podignemo industriju i stavimo je u funkciju izvoza, ali i turizma i poljoprivrede. Najavljena ulaganja u energetiku i prometnu infrastrukturu svakako su dobrodošla i trebaju imati karakter održivih i ekološki prihvatljivih rješenja. Dakle, obnovljivi izvori nasuprot ugljenu, proizvodnja zdrave hrane nasuprot GMO-u, željeznički nasuprot cestovnom transportu.

Ljudi različitih profesija, obrazovanja, iskustava i političkih opredjeljenja imaju prilično slične ideje o tome što treba učiniti. No uvijek je pitanje – tko i kako? Preuzeti odgovornost za ispunjenje ciljeva, vizija, strategija mnogo je složenije od nabrajanja što bi trebalo učiniti. U tome vidim najveću zapreku nastavku pozitivnih trendova u 2016.  Naime, iako svjesni situacije, rijetki su spremni preuzeti odgovornosti. Stoga smo i nakon ovih izbora svjedoci daljnje podijeljenosti društva koja se prečesto manifestira otvorenom mržnjom prema suprotnoj strani. I dalje vrijedi ona poznata: ‘Svi smo za promjene, ali nemojte početi od mene.’ Najbolji kadrovi i dalje nam odlaze iz zemlje, a samo se deklarativno tome suprotstavljamo. I dalje smo zarobljenici ega političkih lidera, nemogućnosti da se o osnovnim vizijama zemlje postigne konsenzus. Dijagnoza: totalno pomanjkanje liderstva.

Uza sve domaće probleme dio smo, nažalost, globalne krize – usuđujem se reći trećega svjetskog rata koji se vodi na drugačiji način nego prethodni ratovi. Terorizam i sve ono što donosi događa se u našem susjedstvu i ne očekuje se da ćemo ostati neokrznuti. U tijeku je velika seoba naroda (koliko god to grubo zvučalo) o kojoj će naši unuci učiti u osnovnoj školi. Mijenja se struktura stanovništva Europe, miješaju se kulture i Europa će svake godine izgledati znatno drugačije nego godinu prije. Jesmo li kao država, jesmo li kao gospodarstvo, doista svjesni svih tih opasnosti i promjena, jesmo li spremni i imamo li dovoljno snage i znanja odgovoriti na njih? Već sljedeće godine dobit ćemo odgovor na velik dio tih pitanja. Stoga očekujem tešku, nepredvidljivu godinu, godinu mnogih potresa i neugodnih iznenađenja, ali godinu u kojoj se kao društvo moramo stabilizirati, godinu u kojoj moramo provesti potrebne promjene bez obzira na to hoćemo li osobno zbog toga profitirati ili izgubiti.