Danas Europska unija uvozi 53 posto vlastitih energetskih potreba, a s druge strane želi ostvariti energetske uštede od 20 posto te podignuti udio obnovljivih izvora na 20 posto do 2020. Sve to događa se u kontekstu nesmiljene borbe različitih izvora energije, poput obnovljivih izvora, plina, ugljena i nuklearne energije.
Rast udjela obnovljivih izvora i niža potražnja za energijom u godinama krize optimirali su broj neprofitabilnih energetskih objekata u EU i u skladu s tim izazvali znatan pad tržišnih kapitalizacija energetskih poduzeća.
U segmentu električne energije vidljivo je nekoliko trendova, poput prelaska na obnovljive izvore energije, postupnog napuštanja nuklearne energije na pojedinim tržištima te povećavanja utjecaja distribuirane proizvodnje i pametnih mreža. Upravo će distribuirana proizvodnja i pametne mreže unijeti neizvjesnost u dizajn novih poslovnih modela energetskih poduzeća, a regulatorni okvir obnovljivih izvora energije već i danas ostavlja velike tragove na poslovanje.
Plina za 250 godina
U kontekstu ekonomskog oporavka Europske unije, utjecaja politike dekarbonizacije i drugih faktora, predviđanja za tržište Unije upućuju na umjeren porast potražnje za plinom. Tomu u prilog ide podatak da su svjetske zalihe plina procijenjene na 250 godina i da je taj energent također znatno čišći od ugljena. Međutim, proizvodnja plina u Europi opadat će, a ovisnost o uvozu rasti. Iz perspektive infrastrukture očekuje se gradnja dodatnih kapaciteta za protok plina novim smjerovima kako bi se bolje opskrbila tržišta Europske unije, pogotovo uvezenim plinom. Plin se čini jednim od ključnih energenata kojim se može nadomjestiti razlika između energetskih potreba i vlastite proizvodnje u EU, no problem je u diverzifikaciji izvora plina za tržište Unije.
LNG će globalno biti u porastu. Predviđamo da će se kapacitet za ukapljivanje udvostručiti do 2025., a kapacitet za regasifikaciju porast će za četrdeset posto do iste godine na globalnoj razini. Trenutačno se LNG u Europi najviše upotrebljava u Engleskoj, Francuskoj i Španjolskoj, a plin potječe uglavnom iz Katara, Alžira i Nigerije.
Na energetskoj sceni Europske unije sigurnost i stabilnost opskrbe ostaje top-tema, a zbog geopolitičkih pritisaka Unija redefinira strategiju LNG-a. Istražuju se partnerstva s novim dobavljačima plina, poput zemalja kaspijskog bazena, i Europa se želi pozicionirati kao atraktivnije tržište za dobavljače iz Alžira, Nigerije i Katara.
Redistribucija moći
S obzirom na to da je Hrvatska u regiji koja je u opskrbi najviše okrenuta ruskom plinu, može se očekivati da će ovdašnji projekt LNG-a dodatno pridonijeti diverzifikaciji izvora u jugoistočnoj Europi te da će Hrvatska i zemlje u regiji dobiti dodatnu mogućnost opskrbe plinom, što će povoljno utjecati na stabilnost opskrbe i poboljšati položaj za komercijalne pregovore.
Očekuje se da će cijena nafte, kao važan činitelj na kojem počivaju strukture energetskih tržišta, dulje stagnirati. Volatilnost postaje glavno obilježje cjenovnog okružja. Isto tako, sve od prvoga kvartala 2014. globalna ponuda nafte veća je od globalne potražnje, što dodatno pridonosi cjenovnoj stagnaciji.
Suočene s tim kontekstom, naftne su tvrtke pod pritiskom i redefiniraju svoje ‘upstream‘ strategije, smanjuju opće troškove, troškove rada te optimiraju CAPEX prioritizaciju svojih projekata. Problemi s kojima se susreću vjerojatno će izazvati val konsolidacije u energetskom sektoru.
Da bi se potpuno predvidjela budućnost energetskog sektora u Europskoj uniji, treba uzeti u obzir utjecaj stvarnog rasta obnovljivih izvora i potencijal razvoja novih tehnologija. S jedne strane, cijena solarnih panela od 2008. rapidno pada, a inovativne tvrtke poput Tesle nakon uspjeha u automobilskoj industriji mijenjaju i energetski sektor. Tesla je nedavno najavio revoluciju u segmentu baterijskih sustava za kućanstva i industriju kojima se olakšava skladištenje proizvodne energije.
Pogledamo li dalje u budućnost, upravo će takva tehnološka rješenja prouzročiti redistribuciju moći u lancu vrijednosti koja će se seliti s proizvođača na kupca.
U tom kontekstu velike energetske tvrtke moraju se nastaviti transformirati i sve više usredotočiti na odnos i nove usluge prema kupcima s obzirom na to da je trud koji moraju uložiti u troškovnu konsolidaciju vrlo velik i teško provediv u kratkom razdoblju.