Nakon što ga je Quaestus spasio od stečaja, TTT se okrenuo izvozu i povećao prihode četiri puta. Trenutačna je preokupacija intenziviranje izvoza u SAD kako bi dolarsko tržište dobilo primat nad izvozom koji se naplaćuje u funtama
Brexit i svi problemi koje sa sobom nosi za novinara su itekako zanimljiva priča, iako se to ne može reći za izvoznike na britansko tržište, za Britance, kao ni za nekoga tko je s Velikom Britanijom na bilo koji način poslovno povezan. U Hrvatskoj nema mnogo takvih poslovnih subjekata, ali jedan od njih je Tvornica tekstila Trgovišće (TTT), koja 35 posto svoje ukupne proizvodnje plasira upravo na tržište Velike Britanije.
TTT je, inače, primjer uspješne tvornice, jedne od rijetkih u nas koja iz godine u godinu posluje s rastom ukupne dobiti, i to otkad ju je 2012. preuzeo fond Quaestus, ali ne može se reći da je se problemi britanskog napuštanja Europske unije ne tiču.
– Bilježimo znatan pad narudžbi iz Velike Britanije, svi su u neizvjesnosti zbog toga što se još ne zna kako će to tržište funkcionirati nakon izlaska iz EU. Problem je počeo još 2016., od kada funta kontinuirano pada, i to s tadašnjih 12 kuna za jednu funtu na 8 do 8,5 kuna, koliko je danas. Taj smo gubitak pokušali premostiti višim cijenama za britansko tržište, ali nismo ih mogli povisiti 30 i više posto, koliki je bio pad tečaja. Robu smo isporučivali sve vrijeme, više da održimo posao, a manje radi profita. Od početka ove godine narudžbe iz Velike Britanije posve su minimalizirane, gotovo da je to tržište stalo jer su svi u iščekivanju raspleta situacije izazvane Brexitom. Radimo na novim tržištima, trudimo se znatnije probiti u SAD-u i ugovoriti nove poslove u zemljama članicama Europske unije. Naši su kupci hoteli visokih kategorija, restorani, praonice, pa prostora za rast uvijek ima – ispričao nam je mladi, 34-godišnji direktor Tvornice tekstila Trgovišće Mario Popić.
TTT pokriva malu nišu u tekstilnom sektoru, specijaliziran je za proizvodnju kućanskog tekstila, stolnog i posteljnog programa, i to isključivo od čistog pamuka – damasta. Osim TTT-a, u Hrvatskoj, ali i šire, na prostoru od Milana do Istanbula, ne postoji tvornica koja proizvodi premium proizvode od damasta. Nekada je to bila jaka industrijska grana, ali takva je proizvodnja prenamijenjena ili je nestala s tržišta promjenom sustava, promjenama vlasništva, kao i krizama koje su poharale ove prostore.
Kupac im je i prestižni londonski hotel Ritz, iako to ne žele isticati, jer je do tog renomiranog hotela roba došla putem veletrgovaca, ali stolnjak proizveden u Tvornici tekstila Trgovišće na Ritzovu je stolu. Tvornica je nekada radila u četiri smjene, danas zbog problema s Brexitom radi u tri.
– Brexit nam je velik uteg jer smo jako vezani uz tečaj funte, s druge strane, sirovinu plaćamo u dolarima pa tražimo veći prihod u američkoj valuti, a to ćemo postići intenziviranjem izvoza na tržište SAD-a – napominje Popić i dodaje da za sada u Las Vegasu opremaju nekoliko velikih lanaca restorana i resorta, a nedavno su sklopili i posao s najvećom praonicom rublja u New Yorku.
Prošle godine TTT je proizveo više od dva milijuna metara tkanine i to je rekordna proizvodnja u posljednjih 25 godina. Svake godine, od 2012. naovamo, bilježe rast prihoda, od početnih devet milijuna kuna narasli su na 37 milijuna u 2018.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Lidera. Možete i digitalno.