09. travanj 2015.

Zašto tvrdim da bi od ukidanja devizne klauzule bilo više koristi nego štete

[gallery columns="5" ids="228041,228042,228043,228044,228045"]

SDP smišlja kad bi bilo najzgodnije ‘puknuti‘ parlamentarne izbore, HDZ bučno najavljuje ‘senzacionalan‘ gospodarski program, a treće opcije (i to ne one populističko-revolucionarne) nude konkretna rješenja. Stranka Ljube Jurčića, profesora na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, Novi val nedavno je pokrenula seriju tribina na kojima objašnjava glavna područja reformi.

Za početak, predstavila je reformu monetarne politike i to kao dio cjeline s pet ciljeva i deset reformi. Od tih deset reformi pet ih je, tvrdi Jurčić, moguće provesti u roku godinu-dvije: reformu monetarnog sustava, javnih financija, politiku smanjivanja dugova, reformu gospodarske politike i restrukturiranje javnih poduzeća. Očekivano ili ne, prvi su prijedlozi radikalni – ukinuti deviznu klauzulu, dakle, vratiti kuni sve funkcije novca, prebaciti zaduživanje države s inozemnog na domaće tržište, financirati gospodarstvo uz kamate ne veće od dva posto, zamrznuti drugi mirovinski stup i buduće uplate vratiti u prvi stup kako bi se smanjio deficit i ostavilo prostora za jeftinije financiranje gospodarstva.

Na prvome je mjestu predloženih reformi ona monetarnoga sustava. Sada smo pod patronatom Europske središnje banke, koliko je uopće odmak od sadašnjega smjera dopušten i moguć?

– Nije riječ o odmaku, riječ je o uključivanju monetarne politike u rješavanje hrvatskih problema i ostvarivanje hrvatskih ciljeva. Prijedlog monetarne reforme nije u suprotnosti ni s politikom EU ni s politikom koju vodi Mario Draghi tiskanjem goleme količine novca kako bi pomogao europskoj ekonomiji, a ni s Junckerovim planom velikih investicija, naprotiv, moj je prijedlog baš u tome smjeru.

To bi bilo u paketu s reformom monetarne politike, čiji je dio i ukidanje valutne klauzule. Bi li koristi doista bile veće od šteta?

– Koristi bi zasigurno bile neizmjerno veće. Ukidanjem devizne klauzule, uz ostale reforme, profunkcioniralo bi tržište i uspostavila bi se unutarnja i vanjska ravnoteža. U Hrvatskoj samo kuna smije obavljati funkcije novca. Ako funkcije nacionalnog novca prepustite stranoj valuti, što se učinilo deviznom klauzulom, tada ste se odrekli najsnažnijeg instrumenta ekonomske politike. Tržište funkcionira preko mehanizma cijena, a kamata je cijena novca. Ona je ujedno i odraz ekonomskih kretanja u gospodarstvu i državi, ona je i automatski regulator i stabilizator gospodarskih kretanja. U novcu se izražavaju cijene sve druge robe. Potražnja za novcem odražava potražnju za svom drugom robom, a kamata određuje potražnju za novcem. Strana valuta i strani kamatnjak odraz su stranog, a ne domaćega gospodarstva i zato ne mogu obavljati funkcije domaćeg novca i samo čine štetu.

Koji je smisao ukidanja devizne klauzule kada kuna nikada nije zaživjela kao prava domaća valuta, a tome je ponajmanje kriv HNB? Jednostavno, nikad joj nismo vjerovali.

– Naprotiv, najveća je odgovornost osim na hrvatskoj vladi, koja je trebala zakonom zabraniti deviznu klauzulu, na HNB-u, koji nije smio odobravati bankama ugovore u domaćim transakcijama s deviznom klauzulom. To nema veze s tim vjerujemo li kuni ili ne. Funkciju novca u Hrvatskoj smije obavljati samo i jedino kuna! Ona bi tada bila slika hrvatskoga gospodarstva i društva i najjači instrument ekonomske politike. S deviznom klauzulom ona to nije. HNB je proizvođač i čuvar kune, a ne stranih valuta. Strane valute imaju svoje središnje banke koje ih čuvaju.

Cijeli intervju s Ljubom Jurčićem možete pročitati u novom broju Lidera.