S milijardu ili više kuna od privatizacije, ovisno o veličini prodajnog paketa i postignutoj cijeni, najveća domaća osiguravajuća kuća Croatia osiguranje trebala bi pripomoći krpanju proračunskog minusa.
Sve drugo zasad je u drugom planu i manje važno. No od siječanjskih napisa, koji su se povremeno protezali i veljačom, o tome da je sve manje-više gotova stvar i kupac se zna (za 30 posto udjela Adris je, navodno, pristao dati milijardu kuna, i to je bio čvrst sporazum), o privatizaciji domaćeg osiguravatelja više se i ne šuška.
Kao da je cijela priča stavljena ‘ad acta’. Ne začuđuje zato što sugovornici o toj temi većinom nisu htjeli govoriti službeno. Većina ih, zapravo, nagađa što se iza brda valja jer, kao što nam je rekao jedan sudionik tržišta kapitala, o tome nema čak ni tračeva, a poznati smo po njima. Dodatni je razlog mistifikaciji cijele stvari i to da još nisu imenovani novi članovi Uprave i Nadzornog odbora. Kao da se vlasti odjednom nikamo ne žuri. U svakom slučaju, od privatizacije u prvom dijelu godine ne može biti ništa.
Lavovski borac Bankar koji je želio ostati anoniman procjenjuje da se šutnja može protumačiti i radom iza zatvorenih vrata – osnivanjem Povjerenstva za izbor savjetnika za privatizaciju. Još se ne zna hoće li biti imenovan jedan savjetnik za sve tri tvrtke koje će u privatizaciju, CO, HPB i Petrokemiju, ili će svaka tvrtka dobiti vlastitog savjetnika. No to dokazuje da proces tek slijedi, i to vrlo trasparentan, što znači da se računa i na razne inozemne kupce koji žele čiste račune.– Čak i ako se Adris prijavi za našeg osiguravatelja, morat će se javiti na natječaj, a tada je pitanje hoće li njegova cijena zadovoljiti – objašnjava taj bankar.
Insajdersko razmišljanje osiguravateljske konkurencije otkriva nam da ona itekako priželjkuje da se Croatia osiguranje privatizira jer kada država izađe iz vlasništva, morat će se boriti za svaki komadić tržišta, kao i drugi.– To znači da mogu otpisati pola portfelja ostvarenog poslovima s državom, no to za nas ostale znači da ćemo svi imati jednaku priliku na tržištu. Ne mogu reći da je Croatia osiguranje cjenovno nelojalna konkurencija, ali na javnim natječajima ipak je imalo prednost – kaže nam jedan osiguravatelj, napominjući da se na taj dio tržišta njihova kuća ionako ne bi gurala jer nema kapaciteta za osiguravanje velikih stvari. Dodaje kako se prilično dobro vidi da se Croatia lavovski bori za tržište jer joj je, očito, cilj zadržati tržišni udjel kako bi se postigla bolja prodajna cijena.
Ipak strancima? Od kupaca se u kuloarima vrte već spomenuta imena, Adris, Allianz i Generali, no u utrku se, čini se, uključio i poljski osiguravatelj PZU čiji velik dio paketa drži država. O veličini potencijalnoga kupca dovoljno govore dvije brojke: za akvizicije u regiji ove je godine namijenio gotovo dvije milijarde eura i ima nevjerojatnih 16 milijuna ugovora o životnom osiguranju!Analitičar Ante Babić protiv prodaje nema ništa, štoviše, misli da ga je trebalo parcelizirati i prodati davno prije, još onda kad je počeo gubiti tržišni udjel.– Trebalo je davno poboljšati poslovanje, restrukturirati ga, zbrinuti višak zaposlenih. Uostalom, što će državi osiguranje? Nije riječ ni o HBOR-u ni o HAMAG-u, od kojih npr. izvoznici imaju koristi. Nije važno ni hoće li kupac biti domaći ili strani, jer ako imate tako dominantan položaj, svejedno je čije je ako nije državno - tvrdi Babić, dodajući da, možda, prodaja inicijalnom javnom ponudom ne bi bila loša ideja.
Razmišljanja o tome što znači šutnja o privatizaciji možda nisu posve istoznačna, no svi se slažu u jednome: to može značiti da je izgledni kupac inozemni, i to vrlo ozbiljan, i da se u javnosti ne talasa do konkretnog potpisa.