Prevelika povezanost politike i gospodarstva te nesklonost stranom kapitalu glavni su razlog što su su se slovenske tvrtke od jakog investicijskog igrača u regiji pretvorila u lovinu‘ pa sada Agrokor kupuje Mercator, umjesto obrnuto, ocjena je koju je u mariborski list Večer od ponedjeljka iznio poslovni konzultant Borut Šuklje, bivši ministar u više vlada Janeza Drnovšeka, a kasnije i veleposlanik Slovenije u Beogradu.
Mercator je prije desetak i više godina, navodi Šuklje, imao veliku političku potporu za osvajanje maloprodajnih tržišta u regiji, ali i potporu domaćih pa i europskih banaka, no nije imao odgovarajući vlasnički profil jer se doživljavao kao državna tvrtka u zemlji nesklonoj stranom kapitalu.
Šuklje je iznio slučaj iz vremena kada je kao veleposlanik u Beogradu prisustvovao povjerljivim pregovorima u kojima se Mercator htio udružiti s Deltom Miroslava Miškovića, pri čemu bi zajedno preuzeli srbijanski lanac trgovina C market, i to nakon što je Mercator u Beogradu otvorio najveći trgovački centar u regiji. Šuklje tvrdi da je sve bilo u redu dok se pregovaralo na političkoj razini, ali je propalo kada je Mišković, na susretu s tadašnjim direktorom Mercatora Zoranom Jankovićem, dao odgovor koji nitko nije očekivao te odbio ponudu.
Mišković je bio vrlo direktan, rekavši Jankoviću da je on vlasnik Delte, a Janković samo direktor Mercatora te da će o tome moći razgovarati kad Janković postane vlasnik tvrtke koju vodi. "Kad Milan Kučan više ne bude slovenski predsjednik, ni ti više nećeš biti direktor Mercatora", navodno je, po riječima Šukljea, kazao Mišković.
U vlasničkoj strukturi Mercatora i tada je posredno najveći vlasnik bila država, a 30-ak menadžera, među kojima i Janković, vlasnici malog paketa dionica koje su 1998. godine bili kupili za 5500 tadašnjih slovenskih tolara po dionici, što je protuvrijednost od oko 23 eura.
Šuklje tvrdi da se kao velika pogreška pokazuje što su neki od osam prethodnih pokušaja prodaje Mercatorovih dionica ispali neozbiljno pa je nekim stranim investicijskim fondovima izgledalo ‘da se radi o šali u kojoj nije dobro i jeftino sudjelovati‘. To je bilo vrijeme kad je prestižni belgijski trgovački lanac Delhaize za skoro milijardu eura kupio Miškovićevu Deltu u Srbiji, dok je sada Mercator u cijelosti vrijedan 420 milijuna eura, prema ugovornoj cijeni dionice postignutoj u pregovorima s Agrokorom koji se na zadnji tender javio kao jedini strateški investitor, upozorio je Šuklje.
On tvrdi da je pokojni Janez Drnovšek, s kojim je Šuklje bio vrlo blizak, znao vješto osigurati da ne dođe do prevelikog i prebrzog otvaranja domaćeg tržišta stranim investitorima, ali da je sve kasnije poprimilo neslućene dimenzije jer su domaći menadžeri, želeći privatizirati tvrtke koje su vodili kapitalom domaćih banaka, imali i političku potporu. Drnovšek je, navodi Šuklje, tako uspio uvjeriti Bruxelles da ljubljanski Petrol raspolaže snagom i znanjem za razvoj benzinskih postaja u vrijeme gradnje autocesta pa je odbijena multinacionalna kompanija Shell, ali su lobističke skupine povezane s politikom kasnije u više slučajeva odbijale strani kapital pod egidom ‘zaštite nacionalnih ekonomskih interesa‘. Tako je ‘odbijen‘ napad belgijske pivovare Interbrew koja je najprije kupila ljubljansku pivovaru Union, ali je kasnije dionice prodala Pivovarni Laško (PL).
Na sličan je način u Novu Ljubljansku banku (NLB) s trećinskim udjelom 2002. ušla belgijska skupina KBC, ali je iz najveće slovenske državne banke lani i definitivno izašla jer nije mogla povećati svoj vlasnički udio, a postoje i drugi primjeri fenomena koji je pokojni Drnovšek u jednom trenutku svoje karijere znao označiti ‘ekonomskim nacionalizmom‘.
Drnovšek je već u slučaju ‘pivovarskog rata‘, koju je zbog pivovare Union s Belgijancima pokrenula grupacija iz Laškoga uz jaku političku potporu, naslućivao kakve bi mogle biti negativne posljedice doktrine "nacionalnog interesa" u ekonomiji, ali nije bio dovoljno jak da im se odupre jer je tada imala najširu potporu, ocjenjuje danas Šuklje. On tvrdi da je je samo iz tadašnjih procesa, u kojima su slovenske tvrtke izgubile veliku razvojnu prednost koju su imale pred konkurentima. moguće shvatiti kako je došlo do strateškog obrata u kojemu sada Agrokor kupuje slovenski Mercator, iako je moglo biti obrnuto.
No, Šuklje za ‘Večer‘ tvrdi da sada nije vrijeme za lamentiranje o tome zašto se Mercatorove ambicije nisu ispunile i zašto je za njegovu dionicu sada cijena mnogo manja nego lani. On kaže da je za Sloveniju u cijeloj priči ohrabrujuće što je ovaj put posrednu privolu za prodaju Mercatora dala slovenska vlada, jer je država vlasnik dviju najvećih banaka koje imaju Mercatorove dionice, te što se za privatizaciju i prodaju dijela vlasničkog portfelja države najviše zauzimaju upravo premijerka Alenka Bratušek i ministar financija Uroš Čufer.
Vlada je odlučila donositi odluke, a to je ono što je u Sloveniji u ovom trenutku najpotrebnije, navodi Šuklje. On smatra da će objedinjavanje Konzumove i Mercatorove prodajne mreže u regiji omogućiti poslovnu sinergiju te poboljšati prodaju slovenskih i hrvatskih proizvoda na regionalnom tržištu, ali smatra će stvaranje najvećeg maloprodajnog lanca na području srednje i istočne Europe vjerojatno u budućnosti biti izazov za neku od velikih svjetskih trgovačkih lanaca da preuzme ono što Agrokor sada nastoji spojiti.