15. rujan 2015.

Jesmo li premalo naučili iz propasti investicijske banke Lehman Brothers?

lider.media
lider.media

Banke, političari i središnje banke stvorili su ‘nesveto‘ trojstvo pri čemu je svaka od tih institucija ovisna o onoj drugoj kako bi zadržali moć. Ali nitko si ne može dopustiti suočavanje sa stvarnošću i zaustaviti vrtuljak loših investicija i prekomjernog usmjerenja na monetarnu politiku, bez obzira što ni povijest ni praksa nisu pokazali dokaze da se mogu nositi s rastom, zaposlenošću i produktivnošću, već upravo suprotno.

Propast investicijske banke Lehman Brothers prije točno sedam godina mogla je biti ‘prava kriza‘, prilika za preokret, ali umjesto toga samo je kupljeno vrijeme, podsjeća Steen Jakobsen, glavni ekonomist Saxo Banke, na događaj koji je obilježio globalnu ekonomiju i naglašava da je vrijeme od bankrota te nekada moćne financijske institucije, uzalud potrošeno jer su ekonomija i društvo zapravo u zastoju.

- Događaji koji je Lehman pokrenuo bili su prilika da se riješi situacija s viškovima, slabim strukturama i nedostatkom fokusa na produktivnost, ali umjesto toga, donositeljima odluka taj je bankrot postao katalizator da nastave s politikom ‘pretend and extend‘. Produžetak u smislu da stalno kupuju novo vrijeme, a pretvaranje jer tvrde da su sposobni za rješenja, koja to nisu. Na nedostatak rasta reagirali su višom fiskalnom potrošnjom, a kada je nestao i taj novac natjerali su središnje banke da tiskaju još novca, puno novca – kaže Jakobsen i smatra da rezultat nije donio promjenu svjetskog gospodarskog poretka već ignoriranje potrebe za reformama, odgovornošću i nužnim ulaganjem u ljude i produktivnost.

Citira i izvještaj konzultantske kuće McKinsey & Co ‘Debt and (not much) deleveraging‘, prema kojem je globalni dug narastao na nevjerojatnih 57 trilijuna dolara ili 17 posto BDP-a, od pada Lehmana. Nismo se oporavili već smo ‘zadužili‘ budući rast tako što smo posudili iz budućnosti, a rezultate vidimo već danas sa slabim rastom BDP-a, koji toliko usporava da čak i ekonomist s Nobelovom nagradom smatra da smo u fazi ‘stalne stagnacije‘.

- Ipak, važno je naglasiti da su proteklih sedam godina bile dobre godine za ulagače, kao i rješenja koja to nisu. Donositelji odluka i političari i dalje prodaju iluziju da će se stvari poboljšati u sljedećih šest mjeseci, ali u stvarnosti ne vidimo reforme, odgovornost i rast. Rezultati su svima vidljivi: niska zaposlenost, slab rast i najniža produktivnost u povijesti, sa sve više država koja jedna po jedna nastoje preživjeti iz mjeseca u mjesec u stanju krize, što dodatno pogoršava situaciju jer su usmjereni na kratkoročne poteze – nabraja Jakobsen i ističe da nismo ništa naučili iz prošlosti, dug je zamijenio produktivnost, a banke, iako imaju strožu regulativu, imaju pristup ‘slobodnom novcu‘ iz središnjih banaka.

Sljedećih sedam godina bit će mršave, ali pozitivno slabe. Cijena kapitala će rasti i time umanjiti neproduktivne investicije i vjerojatno pogoditi burze koje su postale sigurne zone tijekom proteklog razdoblja takozvanih ‘fat years‘, ali to je dobro, smatra glavni ekonomist iz danske investicijske banke.

- Udio zarada u BDP-u, odnosno plaće, najniži su u povijesti, jednako kao i produktivnost. Rješenje je možda i u mojim predviđanjima Bermuda Triangle of Economics, pri čemu sam pokazao da će zaustavljanjem monetarnog eksperimenta podržavanjem 20 posto ekonomije, odnosno banaka i tvrtki u kvazi-vlasničkoj državnoj strukturi, preostalih 80 posto dobiti više jeftinih zajmova i zauzvrat otvoriti više radnih mjesta povećanim ulaganjem u investicije, ljude i tehnologiju. Dobra je vijest da je to jednostavno za napraviti, ali loša da ‘nesveto‘ trojstvo želi zadržati moć i biti u centru pažnje, sve dok ne bude prekasno – smatra Steen Jakobsen.  

Budućnost je u realnosti s izazovima reformi, ponovne produktivnosti i prihvaćanju pada kao dijelu uspjeha, opisuje je Jakobsen i dodaje da se nada da će Lehman i proteklih sedam godina biti dio povijesti koji će nas učiti kako da se ne ponašamo.

- Stvarnost je pred vratima i to se može vidjeti u povećanoj volatilnosti u posljednje vrijeme na financijskim tržištima. Volatilnost je znak da sustavu curi vrijeme, a igra glazbenih stolaca je već započela, no kada glazba stane, neće nedostajati samo jedan, već barem četiri ili pet stolaca – figurativan je Jakobsen i ujedno pozitivan da će nova stvarnost donijeti desetljeća prosperiteta jer ćemo ponovno biti usmjereni na rješavanje stvarnih problema: previše zaduživanja i premalo ulaganja u ljude.