Banke trenutačno plivaju u rekordnoj likvidnosti. Guverner HNB-a Boris Vujčić na državnoj je dalekovidnici ustvrdio da je sadašnji višak ‘težak‘ deset milijardi kuna i sve te puste milijarde banke su iskrcale u HNB, gdje ih drže za – nula posto kamata!
Zašto taj (za naše prilike golemi) višak nikako ne stiže do realnog sektora? To, poručio je guverner, treba pitati vlasnike banaka, no i sâm je dometnuo kako ‘banke novac ne plasiraju u gospodarstvo, nego u državne jedinice jer ga plasiraju onamo gdje im je najmanji rizik‘. To je teza koja se javnim prostorom vuče godinama. Dakle, bankama se ne isplati kreditirati poduzeća uz kamate/zaradu od, blago rečeno, pet posto i više, nego novac lijeno drže za nula posto? Neposlovna logika koju malo tko propituje.
Uz tu priču kako banke ne žele kreditirati proteže se još jedna, usko vezana uz prvu – opasnost od zagađenja bankarskih bilanci zbog strmoglava pada vrijednosti nekretnina založenih kao kolaterale kredita. Mnogo ekonomista podulje uvjerava kako je to ozbiljna opasnost stabilnosti sustava s kojom se tek trebamo suočiti. Drugi dio ekonomista misli da banke imaju dovoljno rezervi i mogu posve lijepo čekati da vrijednost nekretnina poraste, bez potrebe da ih brže-bolje prodaju uz trećinu vrijednosti ili manje (kao kolaterale nenaplativih kredita). Podosta je pak ekonomista uvjereno kako su odsutnost kreditiranja i neprovedeno smanjenje vrijednosti nekretnina dvije ozbiljne zapreke oporavku.
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.