Globalna je recesija dovela do dužničke krize u državama, međunarodni su kreditori nametali ozbiljne mjere štednje zemljama kojima je prijetio bankrot ili su bankrotirale, puno je suza proliveno na financijskim tržištima, a još se više pojavilo sveznalica i ekonomista s tvrdnjama da mjere štednje produžuju agoniju, upirući prstom u kreditore, posebice Njemačku. Grčki je primjer obilježio, ponovno, i ovu godinu na izmaku, a za mnoge je štednja neučinkovita ekonomska mjera, osim kada takvi potezi ipak donesu pozitivne rezultate, ističu iz Saxo banke.
- Ako uzmemo Grčku kao primjer, onda su svi argumenti protiv štednje potpuno valjani, barem površinski gledano. Nakon sedam godina recesije, stopa nezaposlenosti i dalje je u dubokom ponoru, s nevjerojatnih 24,6 posto što je zanemarivo manje od najviše dosegnutih 27,9 posto nezaposlenih. No, ne smijemo zaboraviti da je štednja nekim zemljama donijela poboljšanje, kao što su Portugal i Španjolska, iako se ni jedna ne ističe kao Irska – podsjeća Mads Koefoed, rukovoditelj makro strategije u Saxo Banci, da je kriza bankarskog sustava u Irskoj ozbiljno utjecala na gospodarstvo, s padom BDP-a od oko 11 posto u dvije godine dok je nezaposlenost skočila s manje od pet na gotovo 15 posto.
Irske su se banke ozbiljno zadužile u inozemstvu tijekom takozvanog nekretninskog mjehura, ali zatim je prvo 2008. uveden Credit Institutions Act te rekapitalizacija Bank of Ireland i Allied Irish Bank, da bi se na koncu u studenom 2010. dogodio bankrot težak 85 milijardi eura. Oštre mjere štednje unijele su puno nezadovoljstva među ‘sveznalice‘, političare i opću javnost, ali ostvareni rezultati vrijedni su ozbiljnog proučavanja.
Možda u ekonomiji i oporavku ima malo više sadržaja od jednostavnog stava štednja vs. ne-štednja i trebalo bi uzeti u obzir i druge faktore kao što je volja vlasti u bankrotiranoj državi da detektira stvarne probleme i uvede reforme koje će ih riješiti, ističe Koefoed te pojašnjava da su se i potezi vlasti u Islandu svakako isplatili, s BDP-om koji je sada 2,9 posto veći nego na svom vrhuncu 2007. godine, odnosno s padom od 12 posto u tom međurazdoblju do danas, dok je stopa nezaposlenosti trenutno na 2,6 posto, u usporedbi s jedan posto u 2007. i devet posto u 2010. godini. No, to ne znači da je to jedini pravi put, a Irska je dokaz za to. BDP u Irskoj raste od 2010. do danas i sada je na 7,3 posto iznad prijašnje najviše razine, odnosno čak 20,8 posto viši nego krajem 2009. godine. I sve to unatoč tome što je država smanjivala potrošnju, čak za osam posto u usporedbi s razdobljem kada se najviše trošilo.
- Strukturne reforme u Irskoj uključuju restrukturiranje banaka sa srezanim bilancama iako je i to daleko do završenog procesa, konsolidacija javnih financija i snažno poticanje konkurentnosti. Naime, izvoz je u godinama prije sloma snažno rastao, ali isto je bilo i s plaćama, čak i brže, što je uništilo konkurentnost. Situacija se sada okrenula i izvoz ponovno snažno raste – navodi Koefoed.
Budžetski deficit smanjio se, prema predviđanjima, na manje od tri posto za 2015., s više od deset posto tijekom godina između 2009. i 2011., pa takva konsolidacija javnih financija zasigurno stvara pritisak na domaću potražnju. No pokazatelji isto upućuju da se povjerenje potrošača snažno oporavilo zajedno s ekonomijom, pa će čak i porasti na razine iznad zabilježenih u godinama prije krize i sloma. Tvrtke su očito isto tako zadovoljne, s PMI indeksima za proizvodni i uslužni sektor značajno iznad 50 posto. Omjer javnog duga prema BDP-u, iako i dalje visok, smanjen je s 120 na 107 posto, a višak na tekućem računu je oko pet posto BDP-a, u usporedbi sa sličnim deficitom iz 2008. godine. Predviđa se da će irski BDP rasti sljedećih nekoliko godina, što će značiti manji deficit, manje nezaposlenih i višu ekonomsku aktivnost, poručuju iz Saxo Banke.
Kada se duže od desetljeća živi iznad svojih mogućnosti s pravom se može kritizirati upravljanje državom i za očekivati je unapređenje strukturalnih postavki u gospodarstvu. Neke su države, kao što su Irska i one na Baltiku, to shvatile, pa i Portugal i španjolska u određenoj mjeri, bez obzira što su različito reagirale na prihvaćanje tog problema. A neke nisu i uvođenje ili neuvođenje mjera štednje to neće promijeniti, zaključuje makro strateg u Saxo Banci, Mads Koefoed.