Nedavno je međunarodna revizorska kuća Mazars objavila treće regionalno istraživanje o poreznim režimima zemalja Srednje i Istočne Europe (CEE) za ovu godinu. Cilj je pružiti investitorima pravovremene, precizne i ključne informacije o porezima u CEE zemljama i omogućiti im usporedbu različitih čimbenika konkurentnosti. Izdanje iz 2015. predstavlja pregled poreznog okruženja Češke, Mađarske, Poljske, Slovačke, Grčke, Rusije, Ukrajine i zemalja bivše Jugoslavije. Izvještaj uključuje i tri baltičke zemlje i Albaniju.
Istraživanje pokazuje da su prethodne tri godine porezni sustavi u regiji bili relativno stabilni. Dodatne strukturne reforme nisu bile nužne u rješavanju post-kriznog deficita i svaka zemlja napreduje slijedeći vlastitu strategiju. Uz to, mnoge su CEE zemlje slijedile mađarski primjer i uvele krizne poreze: Rumunjska je 2013. uvela niz prireza u energetskom sektoru, a u 2014. uvela je nove posebne poreze na ceste, cjevovode i drugu posebnu infrastrukturu. Slovački krizni porezi, izvorno zamišljeni kao privremena mjera za 2012/2013, trajat će najvjerojatnije i do 2016. Planovi za novi porez na iznadprosječnu dobit u sektoru oglašavanja u Mađarskoj su ipak povučeni.
Umjesto na temeljne porezne reforme, rastući broj CEE zemalja smatra da se mora usredotočiti na prekogranične transakcije. Propisi o transfernim cijenama su se pojavili u poreznim sustavima gotovo svih zemalja u regiji. Detaljnije o tome može se pročitati u Mazarsovom izvješću za 2015. Oni koji ne budu slijedili pravila o transfernim cijenama mogu se dovesti u situaciju da se dohodak povlači iz zemlje kroz cijene, bez da se na isti plati porez. Ovo je relativno nova obveza u Rusiji (2012.), Srbiji, Ukrajini, Latviji (2013.) i Albaniji (2014.).
U regiji su razmatrane nove mjere za produljenje oporezivanja do sada nekontroliranih i neoporezivih područja, a sve s ciljem „izbjeljivanja“ sive ekonomije. Metode su različite i u Bugarskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj i Ukrajini uključuju uvođenje online blagajni te sustava izvješćivanja. Prijevare vezane uz PDV ostaju veliki izazov za cijelu CEE regiju. Daljnje uvođenje prijenosa porezne obveze za porez na dodanu vrijednost u nekoliko zemalja je korak u pravom smjeru.
Osobni dohodak i porez na dobit
Što se tiče osobnog dohotka i poreza na dobit, Rumunjska nastavlja slijediti strategiju sličnu onoj u Mađarskoj: porez na dohodak i na dobit je 16%, dok je stopa PDV-a od 24% iznad regionalnog prosjeka od 21%. U 2013. Slovačka je ponovno uvela progresivni porez na dohodak, što je ostalo na snazi i u 2015. u obliku dviju stopa poreza na dohodak (19% i 25%). PDV u Slovačkoj je još uvijek ispod regionalnog prosjeka, na 20%.
U Hrvatskoj se PDV plaća po stopi od 25% (što je, uz Mađarsku, najviša stopa PDV-a u EU), a u primjeni su i snižene stope od 5% i 13%. PDV-a su oslobođene uglavnom bankarske usluge, osiguranje, usluge povezane s investicijama, usluge obrazovanja (pod određenim uvjetima), igre na sreću, određene medicinske i stomatološke usluge i pojedine druge usluge koje su PDV-a oslobođene na temelju njihovih posebnih obilježja i njihovih koristi za zajednicu. Zakon o PDV-u usklađen je s Direktivom Vijeća 2006/112/EZ.
Stopa poreza na dobit iznosi 20% što je u skladu s prosjekom EU, a malo iznad prosjeka regije. Osnovicu za izračun iznosa poreza na dobit čini računovodstvena dobit uvećana i/ili umanjena za određene stavke.Porezna politika u Grčkoj je uvjetovana potrebama upravljanja krizom, što objašnjavaju visoki porezi na dohodak i potrošnju; grčki PDV iznosi 23%, a porez na dobit 26%. Dvije poljske stope (18% i 32%) poreza na dohodak su iznad regionalnog prosjeka, ali s druge strane stope PDV-a (23%) i poreza na dobit (19%) ne predstavljaju prevelik porezni teret.
Albanija, Latvija i Litva se trude privući investitore prosječnom stopom PDV-a i ispodprosječnim porezom na dobit. Estonija ima jedinstvenu poreznu stopu: i PDV i porez na dohodak su 20%, iako potonji nije klasični porez na dobit nego porez na zadržanu dobit.
Najviša porezna opterećenja zaposlenika u regiji ima Mađarska. Prosječne plaće u Estoniji, Grčkoj, Poljskoj i Češkoj su iznad regionalnog prosjeka. Minimalna plaća u Grčkoj, Poljskoj i Hrvatskoj premašuje prosječnu minimalnu plaću u regiji.
U oporezivanju dohotka zaposlenika u Hrvatskoj u primjeni su progresivne stope poreza. Naime, porez na dohodak plaća se po stopi od 12%, 25% ili 40%, ovisno o visini porezne osnovice i vrsti dohotka. Na tako dobivene iznose poreza, plaća se i prirez u ovisnosti o području na kojem osoba ima prebivalište ili stalno boravište. Stope prireza iznose od 0% do 18%. Opterećenje obveznih doprinosa je 20% za radnika i 17,2% za poslodavca.
S obzirom da metode izračuna porezne osnovice variraju od zemlje do zemlje, teško je usporediti dobit samo na temelju poreznih stopa. Čak i unutar EU postizanje sporazuma o jedinstvenoj poreznoj osnovici uzrokuje znatne poteškoće. Ipak, sudeći i prema Mazarsovom istraživanju, razlika od 17 postotnih poena između najniže i najviše porezne stope ukazuje na činjenicu da postoje značajne razlike u pristupima.Među anketiranim tržištima, Grčka i dalje ima najvišu stopu poreza na dobit (26%), a slijedi je Austrija sa stopom od 25%. Najnižu stopu poreza na dobit u regiji ima Crna Gora, a iznosi samo 9%.
Iako je cilj mjera za promicanje „izbjeljivanja“ sive ekonomije svakako plemenit, mjere ipak značajno povećavaju već nerazmjerno visoke administrativne terete, a samim time i troškove poslovnih subjekata.Ukratko, porezno nadmetanje između zemalja CEE regije ušlo je u novu fazu: nakon prethodnog nadmetanja kako bi se osiguralo povoljno porezno okruženje, zemlje trenutno nastoje surađivati kako bi se porezne prijevare zadržale na najnižoj mogućoj razini i kako bi se zadržali porezni prihodi.