19. kolovoz 2018.

Višnja Starešina: Ako ode samo sultan, neoosmanski projekt neće nestati

Nakon dvadesetak godina političkog uspona, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, taj novi sultan s Bospora, stigao je do ruba ponora. U tom je razdoblju Turska prošla fascinantan put: od svjetskog razvojnog i gospodarskog čuda, države koju je veliki lider naoko dodatno učvrstio kao faktor stabilnosti u Jugoistočnoj Europi, pouzdane članice NATO-a, do države koja je danas na rubu ekonomskog sloma, opasnost za EU, najproblematičnija članica NATO-a.

>>>Višnja Starešina: Erdoganov skup u Sarajevu bila je poruka da je BiH postala njegova

U trenutku kada je izgledalo da je osvojio baš svu moć i vlast, dekapitirao simbolično ili doslovce baš sve suparnike i protivnike, kada se tako uljuljkao u ulogu sultana, kada je tako samouvjereno počeo prkositi SAD-u, glavnom pokrovitelju suvremene snažne Turske na vratima Europe, Azije i Bliskog istoka, Erdoğanu se naoko nenadano dogodila snažna devalvacija, kao pouzdani alarm gospodarskoga kraha. Ili u njegovoj interpretaciji, SAD mu je ‘zabio nož u leđa‘, sankcijama nametnutim prošli tjedan, nakon čega su se zatresla tržišta kapitala i turska se lira sunovratila.

Dobro jutro i laku noć!

Nošen krilima svoga neoosmanskog projekta, Erdogan se nije znao zaustaviti. Krenuo je putem Miloševića, Huseina, Gadafija… Nije naučio da svaki diktator krene prema svome kraju u trenutku kad od sebe potjera one koji su za njega mislili, a okupi rođake i poslušnike

Povod je bio naoko banalan. Američki predsjednik Trump mu je prošlog tjedna nametnuo sankcije, nakon što je Erdoğ​an i dalje uporno odbijao pustiti iz zatvora američkog pastora Andrewa Brunsona, koji je zatvoren zbog optužbi da je u suradnji s proameričkim šeikom Fethullahom Gülenom sudjelovao u organizaciji puča ili navodnog puča protiv njega. Već dvije godine je pastor u zatvoru zbog sudjelovanja u komplotu ili navodnom komplotu. Ali sada je očito došao trenutak da se pokaže novom sultanu s Bospora koliko je mali korak između diktatorske svemoći i političkog pada.

‘Zajedno smo u NATO-u, a onda odjednom zabijete svome strateškom partneru nož u leđa. Na jednoj se strani pravite da ste strateški partner, a na drugoj pucate u nogu svojeg strateškog partnera‘, zavapio je uzdrmani Erdoğ​an smišljajući akcijske programe za oporavak turske lire i pokušavajući prevenirati gospodarski (s)lom, koji bi mogao biti uvod u njegov politički kraj. Da, to je isti onaj Erdoğ​an koji je u naponu svemoći prije dvije godine prijetio uhićenjem američkih i drugih NATO-ovih časnika i vojnika u turskoj zrakoplovnoj bazi Incirlik.

>>>Višnja Starešina: Na povijesnoj pozornici ni Srba, ni Hrvata, ni koza, ni ovaca

‘Dobro jutro Recepe! I laku noć, Recepe!‘, moglo bi mu se odgovoriti. Fascinantno je zapravo kako veliki diktatori nisu u stanju prepoznati svoju krhkost i zaustaviti se prije ponora. Već barem dvije godine, otkad Erdoğan otvoreno prkosi Zapadu i to ne samo EU (što se toleriralo), već i Americi, govori se i piše da tursko gospodarsko čudo ide svome kraju, da je samo pitanje trenutka kada će biti pritisnut okidač. Ali, nošen krilima svog neoosmanskog projekta on se nije znao zaustaviti, kao što su to primjerice učinili njegov bivši vjerski učitelj, šeik Fethullah Gülen ili njegov bivši strateg Ahmet Davutoğlu. On je krenuo putem Slobodana Miloševića, Sadama Huseina, Moamera al-Gadafija… Nije iz njihova primjera naučio čak ni to da svaki diktator krene prema svome kraju u trenutku kada od sebe potjera one koji su za njega mislili, a okupi rođake i poslušnike.

Projekt neće nestati

Fascinantno je kako veliki diktatori nisu u stanju prepoznati svoju krhkost i zaustaviti se prije ponora. Već barem dvije godine, otkad Erdogan otvoreno prkosi Zapadu, govori se i piše da tursko gospodarsko čudo ide svome kraju

Prije desetak godina nije bilo popularno govoriti da neki novi ambiciozni vođa s Bospora ima ozbiljnu namjeru pokoriti Europu, ponajprije EU. Jer EU je bio tako samodopadan i nedodirljiv. Izgledalo je kao pretjerivanje u turskim sapunicama, uključujući i onu o sultanu Sulejmanu Veličanstvenom, nad kojima su suzile romantične duše ‘regiona‘, vidjeti proračunato marketinško sredstvo ambicioznog novog osvajača s Bospora. Ili se mentalno vratiti u vrijeme osmanskih osvajanja i upitati se što to neosultan s Bospora radi u BiH, na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji, zašto se nastoji investicijama udomaćiti na hrvatskom Jadranu, u Slavoniji? Nije bilo lako naučiti čak ni njegovo ime: Recep Tayyip Erdoğan. Ali danas se pokazuje da je vrijedilo naučiti i njegovo ime i upoznati njegov neoosmanski program (ponovnog) osvajanja Europe.

>>>Višnja Starešina: Nogometaš razotkrio krah migracijske politike Angele Merkel

Jer ne treba se zavaravati. Ako ode samo sultan, a ne i njegov projekt, ako ga zamijene njegovi mudriji učitelji poput Gulena ili Davutoğlua, neoosmanski projekt neće nestati. Samo će postati opasniji za Europu i osobito za Balkan. Slamanje projekta i pokušaj vraćanja Turske u njezine sekularne, Atatürkove ili Demirelovske okvire, može pak postati sigurnosno opasno za Tursku i za Europu. Poslije velikog diktatora, nažalost, nema dobroga rješenja. Već samo velika neizvjesnost.