24. kolovoz 2019.

Višnja Starešina: E. Mađarević kao model nefunkcionalnog i nedržavnog sustava

Piše: Višnja Starešina

Odlaskom E. Mađarević sustav na kojem se gradi ugled države neće postati bolji. Zatrpan je neprilagođenima i nekompetentnima ili pak diplomatima koji organski ne podnose državu u čijoj su službi, a koje je svaka nova vlada upumpavala u MVP da bi se potom politički dogovorno raspoređivali

Pri spomenu nepodopština u diplomatskoj službi često se sjetim povremenog francuskog diplomata Romaina Garyja. Kad su mu u vrijeme službe u Bugarskoj prišli špijuni domaćina s fotografijama na kojima su bili on i dama, Gary je mrtav-hladan konstatirao da su slike loše i da imaju jako lošeg fotografa. I nakon toga mu navodno više nikada nisu dolazili s novim slikama. Tajno snimljene fotografije s damom bile su tada uobičajeni način ucjene zapadnih diplomata na službi u istočnom bloku.

Sjetila sam se te zgode i ovih dana u povodu takozvanog slučaja Mađarević kojim se trenutačno bave hrvatski mediji, diplomacija, Vlada… Usporedba ponajprije pokazuje neusporedivost i to u više kategorija. Pokazuje na što se svelo ono što je nekada bila prestižna i pomalo tajanstvena služba za svoju državu i osobito na što se to svelo u hrvatskoj izvedbi.

Doduše, nije bilo u izobilju diplomata Garyjeva profila ni u francuskoj diplomaciji, koja je u vrijeme spomenutog događaja, na početku hladnog rata sredinom prošlog stoljeća, i dalje bila jedna od najboljih u svijetu.

Gary je bio vrlo osebujan: ratni pilot u savezničkim snagama (RAF) u Drugom svjetskom ratu, pisac koji je gotovo za svaki roman napisan pod različitim pseudonimima osvajao neku od prestižnih francuskih književnih nagrada, bonvivan koji je s ironičnom distancom tulumario s filmskim svijetom Hollywooda…

Obično i neobično činovništvo

Ni u današnju francusku diplomaciju, koja se sukladno novim vremenima pretvorila u osrednji birokratski sustav, ne mogu više zalutati takvi ‘profili‘, a kamoli u hrvatsku. U pogledu kadrovskog elitizma diplomacija se korjenito promijenila, postala je – obično činovništvo.

U Hrvatskoj je to, zbog neuređenosti sustava – neobično činovništvo. U tu sliku neobičnog činovništva uklapa se i primjer Elizabete Mađarević, prve tajnice u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, koji je ovih dana napuhan u slučaj, skandal koji dovodi u pitanje ugled države…

U pogledu kadrovskog elitizma diplomacija se korjenito promijenila, postala je – obično činovništvo. U Hrvatskoj je to, zbog neuređenosti sustava – neobično činovništvo. U tu sliku uklapa se i primjer prve tajnice u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu, ovih dana napuhan u skandal koji dovodi u pitanje ugled države

Osim razlike u profilu diplomata nekad i sad, zamjetne su i razlike u načinu stvaranja diplomatskih skandala. Nekad su se službe domaćina morale osobito truditi da bi kompromitirale nekog diplomata, podrazumijeva se nekog tko im je potencijalno važan, koga žele izbaciti iz igre ili ucjenama pridobiti da radi za njih. Pa onda imate u akciji špijune, namjenske dame, skrivene fotografe koji snimaju diplomatske neprimjerenosti…

Danas gotovo da ne postoji osoba u diplomaciji na koju bi se isplatilo trošiti takve resurse. Eventualno se neka dama može požaliti pokretu Me Too ili alternativno Jeleni Veljači da ju je ambasador lascivno pozdravio u liftu. Diplomati i diplomatkinje slikaju se i ‘selfaju‘ sami. A u neobičnim diplomacijama poput hrvatske, objavama svojih slika ili svojih (pri)misli i sami od sebe prave skandal. Poput prve tajnice Elizabete Mađarević, koja je od sebe napravila državni skandal vlastitim objavama na vlastitom profilu na Facebooku.

Neprilagođena za EU, dobra za Berlin

Pročitala sam te objave zbog kojih je izbio skandal, koji u bilo kojoj ozbiljnoj državi uopće ne bi bio skandal iako su objave koje slave nekadašnju ‘čistu Europu‘ sadržajem posve neprimjerene za nekoga tko je u hrvatskoj diplomatskoj službi. Naime, za državni skandal potreban je određeni profil, status u službi. Ne može se u ozbiljnoj državi praviti skandal na prvoj tajnici, osim ako nije provalila u nuklearne tajne.

U ozbiljnom sustavu tajnica zna da ne smije politički nekorektne statuse stavljati na FB želi li ostati tajnica. A ako prekrši pravilo, onda je se tiho pozove, opozove i oslobodi službeničkih obveza. Ali u državi u kojoj se ozbiljni problemi prave od grafita, najveći politički prijepori oko pozdrava ili poklika, a o istinskim se problemima šuti, moguće je i od objava prve tajnice na Facebooku napraviti slučaj od kojeg kao ovisi ugled države.

Ugled se stvara i brani u sustavu. Nikako na prvoj tajnici, koja je, kako diplomatski kaže Neven Mimica, ‘zbog osobne neprilagođenosti radu u Europskoj komisiji‘ morala 2015. napustiti posao u njegovu uredu u Bruxellesu. I tri godine kasnije završila u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu?!

Odlaskom E. Mađarević sustav na kojem se gradi ugled države neće postati bolji. Sustav je zatrpan ne samo osobno neprilagođenima već i posve nekompetentnima ili pak diplomatima koji organski ne podnose državu u čijoj su službi, a koje je svaka nova vlada upumpavala u Ministarstvo vanjskih poslova da bi se potom politički dogovorno raspoređivali. Tako je nastao nefunkcionalan, neprofesionalan pa i nedržavni sustav. Neprilagođena Elizabeta je to samo javno pokazala.