Korona i biznis
01. rujan 2019.

Višnja Starešina: Zašto je političko velikodržavlje u RH, Srbiji i BiH politička ironija

Mlađi i kvalificirani Hrvati, Srbi i Bošnjaci otišli su, odlaze ili namjeravaju otići trbuhom za kruhom, prema hladnim europskim morima. To dovodi u pitanje održivost i Hrvatske i Srbije i svih komponenti u BiH. Ali već smo iskusili da velikodržavlje ima pomaknuti ‘ratio‘

Ostavljam hrvatskoj policiji da dokraja istraži baš svaki incident, ispad ili kazneno djelo koje bi moglo imati međunacionalnu, hrvatsko-srpsku ili bilo koju drugu sličnu potku, od Knina i Viškova do Vukovara. I očekujem da to učini zaista svaki put i zaista dokraja.

Ostavljam obavještajnim službama da istraže i spriječe planirano i organizirano stvaranje međunacionalnih ekscesa kao dio očekivanog prelijevanja krize i konflikata iz Srbije i BiH u Hrvatsku. Primjerice, onako kao što je to učinjeno snimkom policije BiH kako organizirano prati ilegalne migrante do logora uz hrvatsku granicu, praktički ih organizirano šalje ilegalno u Hrvatsku i zatim dublje u EU.

Nakon samo te jedne snimke ušutjeli su bošnjački političari, prestale su medijske ekskluzive o hrvatskoj policiji koja se, navodno, iživljava nad migrantima. Očekujući da institucije napokon počnu dokraja raditi svoj posao, željela bih upozoriti na drugu dimenziju političke krize i s njome povezanih specijalnih ratova koji se vode u hrvatskom istočnom susjedstvu, uvlačeći i Hrvatsku.

Na dnevnom redu Kosovo i/ili BiH

Nakon čvrstoga zapadnog usmjeravanja Crne Gore i deblokade Makedonije rješenjem makedonsko-grčkog spora zbog imena na dnevni red, očekivano, ponovno dolazi dovršetak nedovršenoga državnog prostora Srbije, odnosno formalno priznanje Kosova, kao i dovršetak (ili raspad?) BiH kao države.

Glavni akteri u sljedećoj fazi raspleta politički su Srbi, odnosno službeni Beograd i Banja Luka, te politički Bošnjaci, odnosno službeno Sarajevo. Pritom Beograd nastoji odgoditi neizbježno i nužno priznanje Kosova i staviti najprije na dnevni red državni dovršetak BiH, nastojeći još jedanput utržiti davno izgubljeno Kosovo za (još) više državnosti Republike Srpske.

Sarajevo želi obrnuti redoslijed, što je također nakana SAD-a, i dalje glavnog, iako oslabljenog (Rusija, Turska) i trenutačno ne osobito zainteresiranog kriznog menadžera u ‘regionu‘. I Beogradu (s ekspoziturom Banjom Lukom) i Sarajevu ​u interesu je što slabija Hrvatska kad se na dnevnom redu nađe sljedeća runda rješavanja državnog ustrojstva BiH.

To im olakšava potpunu političku eliminaciju Hrvata u BiH, čak i formalnu, uz podjelu BiH na srpsku i bošnjačku državu, pri čemu više neće biti potrebe ni za Čovićevom političko-interesnom klikom koja već godinama samo glumi političko predstavljanje Hrvata i zauzima svoju kvotu (i novac, i novac) u institucijama. Tako se službeni Beograd i službeno Sarajevo približavaju ostvarenju svojih ratnih ciljeva iz devedesetih – osvajanju izlaza na Jadransko more.

Atmosfera podsjeća na devedesete

Zbog svega toga posljednjih mjeseci u Hrvatskoj se potiče i stvara atmosfera slična onoj predratnoj, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća: ponovno oživljavaju ‘ustaše‘ u pjesmama i pozdravima, nižu se ekscesi prema matrici KOS-ova ‘Labradora‘, slušamo političku retoriku prema notama KOS-ove ‘Opere‘, ponavljaju se potpuno jednaki obrasci specijalnog rata.

I u Beogradu i u Sarajevu na političkom su vrhu ljudi koji su u ratnim devedesetima bili prvi politički asistenti – Vučić Šešelju, Dačić Miloševiću, Izetbegović Izetbegoviću – pa im nisu strane ni te stare politike, retorike i operacije. Hrvatsku pak vodi ekipa formirana na floskulama međunarodne diplomacije, koja i ne razumije vučiće, dačiće i izetbegoviće.

Hrvatska kao dovršena država, članica NATO-a i EU nema baš nikakvih razloga skakati na svaku provokaciju nabačenu iz Beograda ili Sarajeva. Ali ima mnogo razloga za jačanje vlastitih institucija, koje su slabe, ‘izbušene‘ i glavni su hrvatski problem

Ali i vremena su se promijenila. Vučić više nema Srba s kojima bi išao na toplo more, Izetbegović ima sve manje Bošnjaka s kojima bi razvijao stoljetnu bošnjačku pomorsku orijentaciju iako im suvereni Hrvati danas otvaraju taj prostor bez borbe.

Jer, i Hrvati i Srbi i Bošnjaci otišli su, odlaze ili namjeravaju otići trbuhom za kruhom, prema hladnim europskim morima. Iseljavanje mlađeg i kvalificiranog stanovništva srednjoročno dovodi u pitanje održivost i Hrvatske i Srbije i svih komponenti u BiH. Iz te perspektive svako političko velikodržavlje izgleda kao politička ironija.

Ali već smo iskusili da velikodržavlje ima pomaknuti ‘ratio‘. I da mali narodi na ovim našim prostorima katkad odigraju utakmice protiv sebe, a za interese velikih naroda. Hrvatska kao dovršena država, članica NATO-a i EU nema baš nikakvih razloga skakati na svaku provokaciju nabačenu iz Beograda ili Sarajeva. Ali ima mnogo razloga za jačanje vlastitih institucija, koje su slabe, ‘izbušene‘ i glavni su hrvatski problem. Nisu hrvatski problem Vučić, Dačić, Izetbegović ili Džaferović. Oni samo koriste rupe i bušotine u hrvatskim institucijama.