29. kolovoz 2019.

Zanimanja budućnosti: Kakva nam znanja trebaju u novom dobu

Iako su znanja i vještine iz STEM-a iznimno vrijedna na tržištu rada, neopravdano su iz fokusa stručne i opće javnosti izostavljene one menadžerske, bez kojih nema stabilnog i održivog rasta poduzeća i gospodarstva

Menadžerska znanja

Stručnjaci za računalne tehnologije vrlo su traženi na tržištu rada, ponajviše zbog svojih tehničkih kompetencija, koje se vrlo brzo mogu upotrijebiti za kreiranje praktičnih i funkcionalnih digitalnih proizvoda i usluga, primjećuje dr. sc. Milivoj Marković, voditelj studija Međunarodno poslovanje na RIT-u Croatia. Njihova znanja i vještine, dodaje, nisu samo traženi u etabliranim poduzećima suočenima s prijetnjom disruptivnih tehnologija, već najčešće pronalaze svoje mjesto u poduzetničkim pothvatima koji uvode inovativne poslovne modele na tržišta.

– Visokoobrazovne institucije prepoznale su takve trendove te je primjetan porast broja programa u kojima polaznici stječu kompetencije za rad u različitim segmentima STEM (eng. kratica za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku) područja, posebno iz spomenutih računalnih tehnologija. Primjerice, na RIT-u Croatia od jeseni počinje izvođenje RIT-ova Master of Science programa u području Information Sciences and Technologies radi produbljivanja znanja u području podatkovnih znanosti. Iako su znanja i vještine iz STEM područja iznimno vrijedna na tržištu rada, neopravdano su iz fokusa stručne i opće javnosti izostavljena menadžerska znanja, bez kojih nema stabilnog i održivog rasta poduzeća i gospodarstva. Svjetski ekonomski forum izdvaja znanja i vještine poput kompleksnog rješavanja problema, kritičkog razmišljanja, kreativnosti i međuljudske kooperativnosti kao ključne za poslove budućnosti – podcrtava Marković.

​Upravo takav pristup obrazovanju ima RIT Croatia, a RIT je u svijetu prepoznat po naglasku na razvoj praktičnog znanja iskustvenim učenjem i organiziranim sustavom stručne prakse koji je sastavni dio studija i de facto pripremi studenata za tržište rada, tvrdi. U njemu su predani, objašnjava, prenošenju potrebnih specijalističkih znanja odabranog područja studija, ali i traženih vještina poput kritičkog razmišljanja kako bi se studenti znali snaći u poslovnim izazovima.

Mogućnost prilagodbe

Razumljiva mu je usredotočenost na tehničke vještine, poput programiranja, specijalističke financijske ili marketinška znanja, koja su važna za zapošljavanje u ranim fazama karijere, ali poslije se sve pomiče prema konceptualnom i međuljudskom. Za Markovića poslovanje u današnjim uvjetima i u budućnosti podrazumijeva predviđanje promjena i razvoj poslovanja koji će se s njima moći nositi. Zbog izrazitog razvoja tehnologije promjene su sve brže, češće i disruptivnije i nijedna industrija nije imuna na to. Predviđa stoga da i obrazovanje i razvoj znanja idu u smjeru interdisciplinarnosti. Promjena radnog okružja, ubrzavanje radne dinamike, time i povećani zahtjevi na poslu, pred poslodavce i zaposlenike stavljaju sve veći izazov prilagodbe, smatra Ivan Pakozdi, prodekan za razvoj na Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment. Prema njegovu mišljenju, velik dio tereta i odgovornosti da na tržište plasira sposobne ljude, spremne na suvremene poslovne izazove, mora preuzeti i obrazovni sustav, koji se mora prilagoditi tržišnim potrebama.

Praktična nastava i stručna praksa

Tijekom obrazovanja, naglašava Pakozdi, zaposlenici se trebaju naučiti logičkom i kritičkom razmišljanju pri rješavanju poslovnih problema jer zadaci na poslu sve češće od zaposlenika traže da rade i one poslove za koje nisu direktno dobili nalog.

– Zato je u obrazovni sustav nužno ugraditi što više praktične nastave i stručne prakse jer se tako simuliraju stvarne poslovne situacije te se uči reagirati na ispravan način kada će to poslovna situacija zahtijevati. Kada je riječ o praktičnom obrazovanju, hrvatski obrazovni sustav ide naprijed, stručna praksa u kurikulima sve više dobiva na važnosti, a zamjetan je i pozitivan trend uključivanja poslovne zajednice u osmišljavanje, evaluaciju i provedbu studijskih programa. Stručni studiji, za sada znatno više nego sveučilišni, na ovom području zaista prate svjetske trendove, trude se usmjeravati programe prema dualnom obrazovanju, što se očituje u sve većem broju potpisanih međuinstitucijskih sporazuma o suradnji s gospodarskim subjektima koji studentima svoje tvrtke stavljaju na raspolaganje kao studentska radilišta na kojima stječu praktična znanja. Bernays ovdje itekako predvodi s potpisanih više od sto ugovora s tvrtkama u kojima studenti obavljaju stručnu praksu – navodi Pakozdi.

Očekuje da će ovakav pristup obrazovanju sigurno u nekoliko idućih godina nametnuti dualno obrazovanje koje će počinjati već u srednjoj školi i nastaviti se na visokom učilištu. U ovome procesu, rekao je, iznimno je važno obrazovati ljude za zanimanja koja će tržištu biti potrebna, a zanimanja koja su danas i bit će ubuduće zanimljiva mladima svakako su komunikacijski menadžment, odnosi s javnošću, marketinško komuniciranje i za hrvatsko područje turizam.

Ljudi su najvažnija karika

Za Doroteu Milas, prodekanicu za znanstveni i stručni rad na Poslovnom veleučilištu Zagreb, danas je najvažnije odgajati inovativne, empatične i kreativne poslovne ljude koji će se stalno razvijati i ulagati u nova znanja, kod nas i u svijetu. Neke poslove budućnosti Milas može odrediti iako velik broj zanimanja danas još ne postoji, ali bez obzira na tehnološki napredak ljudi će uvijek biti najvažnija karika. Stoga je za nju obrazovanje budućnosti učiti mlade ljude da se na inovativan način koriste svim raspoloživim znanjima, velikim brojem raspoloživih informacija i osobnim iskustvom te da se prilagođavaju budućim uvjetima.

– U Hrvatskoj ima vrlo kvalitetnih studijskih programa, kao i obrazovnih kadrova koji prate svjetske trendove i unose inovacije, no najveći problem našeg visokog obrazovanja jest trom zakonodavni okvir koji ne dopušta praćenje trendova i brze promjene. Drugi je problem što se u hrvatskom obrazovanju ne potiče privatni sektor kao zdrava konkurencija. Stalno se uspoređujemo s razvijenim zemljama Zapada, a onda uvijek iznova otkrivamo nešto novo eksperimentirajući na generacijama bez sagledavanja posljedica. Najvažnija komponenta u obrazovanju jest socijalno-emotivni pristup kojim se razvija pozornost učenika, odnos prema sebi i drugima i refleksivni pristup, promišljanje i spremnost na promjene i prilagodbe. Tržište rada i gospodarstvo svakodnevno se mijenjaju, što zahtijeva nove i raznovrsne talente, vještine, ali i iskustvo potrebno za dio tog ciklusa razvoja i promjena – misli Milas.

Istaknula je potrebu razvijanja i primjene mogućnosti učenja i stažiranja kao ključnog dijela obrazovanja i rada stručnih visokoobrazovnih institucija za sve studente. Naglasila je važnost podučavanja generičkih disciplina i kompetencija koje su opće, zajedničke i transdisciplinarne te potrebne širokom spektru poslova.

Cilj su stručni profesionalci

Prof. dr. sc. Mirjana Hruškar, prorektorica za prostorni razvoj i sustav kontrole kvalitete Sveučilišta u Zagrebu, ističe da to sveučilište, kao najstarija i najveća visokoobrazovna institucija s neprekidnim djelovanjem u Hrvatskoj, prati trendove promjena na tržištu rada u zemlji i inozemstvu.

U središtu svega nalazi se student, dodala je, kojemu se danas omogućuje aktivno uključivanje u nastavni proces, uz poticanje vlastitoga preuzimanja odgovornosti za samostalno definiranje profesionalnoga identiteta ili osobne i profesionalne etike. Cilj je današnjega visokoškolskoga obrazovanja, kaže, razviti profesionalce koji uz kompetencije i znanja u određenoj struci imaju razvijene i dodatne vještine koje traže današnji poslodavci, što individualno ovisi o području i svakoj profesiji.

– Kako bi pratilo promjene u studijskim programima, Sveučilište stalno vrednuje i nadzire postojeće, uz daljnji razvoj i uvođenje novih studijskih programa. Na taj način sastavnice Sveučilišta odgovaraju na zahtjeve i potrebe gospodarstva i tržišta rada te nastoje odgovoriti na nove izazove i potrebe za novim znanjima i vještinama. Imajući u vidu da osim fundamentalnih znanja i praktičnih vještina, budući poslovi sve više zahtijevaju i generičke kompetencije, kreativnost i inovativnost u radu, naša visoka učilišta unaprjeđuju i obogaćuju svoje studijske programe, osmišljavajući pritom i izvannastavne aktivnosti. Od studijskih se programa očekuje da izričito navode predviđene ishode učenja, omogućuju neometano napredovanje studenata tijekom studija, uz dobro strukturirane prilike za rad u praksi, korištenje vanjske ekspertize i referencija te da se izvode na način koji potiče studente na preuzimanje aktivne uloge u ostvarivanju procesa učenja – rekla je Hruškar