U listopadu 2016. otvorena je za javnost, Kuća Šenoa, muzej Augusta Šenoe i njegove obitelji, koja je ujedno sinonim za kulturnu baštinu koju su stvorili članovi obitelji Šenoa tijekom 182 godine života u Zagrebu, a osmislio ju je diplomant Veleučilišta Baltazar Zaprešić, Marko Reis s obitelji.
Tijekom studija menadžmenta u kulturi, a kasnije i projektnoga menadžmenta, Marko Reis je s članovima svojega tima osmislio projekt Kuće Šenoa, a kasnije mu upravo taj projekt postao i dijelom završnoga diplomskog rada, kojemu je mentor predavač dr. sc. Zlatko Barilović. Projekt je u prosincu 2017. osvojio i prestižnu nagradu Project Management Award za 2017. godinu u kategoriji Najbolji projekt s mladim voditeljem.
Možete li nam ukratko opisati projekt Kuće?
Kuća Šenoa registrirana je kao ustrojstvena jedinica udruge ‘Svi naši Šenoe‘ i sukladno rješenju Ministarstva kulture ispunjava uvjete za rad prema Zakonu o muzejima. Na 200 m2 u dvije etaže izložili smo ostavštinu obitelji Šenoa. Namjerno smo ostavili da Kuća Šenoa izgleda kao obiteljski dom, a ne kao klasični muzej, jer smo željeli sačuvati toplinu obiteljskoga doma, što je oduvijek i bila. Posjetitelji mogu prolazeći iz sobe u sobu uploviti u 19. i početak 20. stoljeća i vidjeti što su nam ostavili svi naši Šenoe.
Jedna je soba posvećena posebno Augustu Šenoi. To je inače bila soba njegove supruge Slave, koja ga je nadživjela za čak 63 godine. Tu je njegov kućni pisaći stol, omiljeni naslonjač, krevet u kojem je umro, police s knjigama, pisaći pribor, autografi, pisma, dječji crteži I škarorezi, pa čak i dva njegova cilindra i drugi uporabni predmeti. Naravno, tu su sva njegova djela, počevši od prvih izdanja, kao i brojni prijevodi njegovih djela na strane jezike. Jedna je soba biblioteka i radna soba u kojoj otkada znam za sebe pamtim svojega djeda Zdenka Šenou, Prema njegovu popisu, ima oko 6000 naslova. Obiteljska je blagovaonica velika. U njoj je i klavir, pa tu održavamo prigodne radionice, koncerte, recitale i predavanja.
Od otvorenja javnosti, u Kući Šenoa održali smo u dva navrata Dane Augusta Šenoe (14.studenoga do 13. prosinca 2016., te od 14.studenoga do 13. Prosinca 2017.), s prigodnim izložbama (originalni dokumenti Augusta Šenoe od rođenja do smrti (2016.) I rukopisi Augusta Šenoe (2017.), te ujedno predavanjima i koncertima. Već se pripremamo za sljedeće Dane Augusta Šenoe koji će biti posvećena 180. obljetnici rođenja Augusta Šenoei održat će se od 14.studenoga do 13. prosinca.
Soba u potkrovlju posvećena je Branku Šenoi, Augustovu najmlađem sinu, našemu slikaru i grafičaru, jednom od osnivača Likovne akademije, prvom scenaristi i intendantu Hrvatskog narodnog kazališta. Ona je posebno iznenađenje za naše posjetitelje.
Koliko je trajao cijeli projekt – od prvotne ideje do konačne realizacije i otvaranja same Kuće?
Ideja za ovaj projekt nastala je još devedesetih godina. Moj djed Zdenko Šenoa bio je jedini unuk Augusta Šenoe. Bio je povjesničar umjetnosti i leksikograf. Baš poput svojega oca Milana Šenoe i bake Slave (udovice Augusta Šenoe) čuvao je ostavštinu svoje obitelji. Prije 20 godina počeo je, uz pomoć moje bake i mame, sustavno popisivati obiteljsko nasljeđe i to po svakoj osobi u obitelji, s namjerom da se prikaže javnosti. Moj brat, tata i ja također smo pomagali. Tako je nastao popis od oko 2.500 jedinica. U kombinaciji s onime što sam naučio na studiju i razgovorima s obitelji, kolegama i profesorima 2012. godine počeli smo razmišljati o samoj realizaciji. Bilo je tu nekoliko inicijativa i ideja među kojima se nalazila i Kuća Šenoa, koja je otvorena u rujnu ove godine, a svečano otvorenje bilo je 14. Listopada 2017. pod pokroviteljstvom Matice hrvatske.
U sklopu završnoga rada na studiju Projektni menadžment izradili ste projekt Kuća Šenoa, koliko Vam je znanje stečeno tijekom studija u tome koristilo?
Mnogo mi je koristilo, pogotovo zato što smo učili na praktičnim primjerima, a u konačnici sam spojio teoriju s praksom. Također smo (kolege i ja) samoinicijativno, u sklopu studija Menadžment u kulturi, realizirali izložbu ‘Oživimo povijest‘ u zaprešićkoj Vršilnici, prilikom koje smo se dotakli problematike s kojom se susreću djelatnici u kulturi.
Osim toga, savjeti, ideje, sugestije i podrška profesora mnogo su nam značili, što me na kraju potaknulo da odaberem svoj projekt kao završni rad na studiju Projektni menadžment. Taj završni rad na kraju nam je koristio kao smjernica za realizaciju projekta Kuće Šenoa.
Koji su Vam budući planovi, a vezani za udrugu “Svi naši Šenoe” i Kuću Šenoa?
Uporno raditi na realizaciji ciljeva zbog kojih je Udruga osnovana. Vesele nas dolasci osnovnoškolaca i srednjoškolaca sa svojim profesorima. Dolaze nam i studenti, ali i cijele obitelji, više generacija istovremeno. To su sve vesela druženja u Kući Šenoa. Postav ćemo u Kući Šenoa mijenjati i pojedine dane u godini posvetiti nekomu od članova obitelji Šenoa. Naš se projekt zove ‘Kuća Šenoa – 365 dana‘.