08. ožujak 2019.

Željka Laslavić: Spuštanje hotelskih cijena neće spasiti sezonu nego upropastiti turizam

Nakon izravnih poruka njemačkog turoperatora TUI-ja s ITB sajma u Berlinu, hrvatskim hotelijerima, da ove sezone spuste cijene za 10 do 15 posto, Lider je na društvenim mrežama objavio anketu, u kojoj se opredijelilo više od sto sudionika. Oko 60 posto naših čitatelja i pratitelja podržava spuštanje cijena, a 40 posto je protiv toga. Znači mišljenja su gotovo pa podijeljena.

Naime, s berlinskog sajma mogu se iščitati prvi signali prodaje za nadolazeću sezonu. Tako su hrvatski novinari izvijestili da popularnost Hrvatske pada te da buking za Tursku raste za više od 50 posto. Objavili su i poruke njemačkih turoperatora,  predstavnika TUI-ja, hrvatskim hotelijerima, da snize cijene za 10 do 15 posto zbog brzorastuće konkurencije na Mediternu (Turske, Grčke, i Egipta). Na to su prvi ljudi hrvatskog turizma, ministar Gari Cappelli i direktor HTZ-a Kristian Staničić odgovorili protu-porukom: Nemojte!

Koga bi hrvatska turistička industrija trebala poslušati, hrvatskog ministra ili njemačkog biznismena, TUI-jevog predstavnika Svena Gorrissena?

Valja uzeti u obzir da je gigantski TUI radio punom parom na povratku popularnosti Turske među njemačkom populacijom. TUI u Turskoj radi ozbiljan biznis i volumene, ima svoje resorte i veće marže nego u Hrvatskoj. Turska je uvijek bila jeftinija od Hrvatske jer cijela industrija počiva na državnim subvencijama, kako u hotelijerstvu, tako i u avioprijevozu. A Nijemci vole cjenovno dobro proći. Razvoj hrvatskog i turskog turizma neusporediv je i leži na sasvim drukčijim poslovnim principima i tržišnoj logici. Zbog čega bi posezali za istim alatima za privlačenjem turista kao Turska koja se u međuvremenu suočavala s drastičnim padom vrijednosti lire i ostalim  problemima s kojima Hrvatska nije?

O povratku Grčke, Turske i Egipta priča se već dvije godine. Sada se to realno i dogodilo. Jesmo li se za to adekvatno pripremili? Baš i ne. Dok su konkurenti stagnirali mi smo ostvarivali viškove noćenja, ali su nam paralelno rasli i kapaciteti u privatnom smještaju koji radi po privilegiranim poreznim stopama. Te stvari nam sada dolaze na naplatu.

Prema izjavama hotelijera, trenutno ne postoje problemi u bukingu za prvih šest mjeseci, štoviše buking je porastao, ali u vrhuncu sezone je potražnja u ovom trenutku manja za dva do tri posto nego lani. Možda Nijemci i Britanci, svatko iz svojih razloga, ove godine kasnije bukiraju smještaj no praznih hotela u srpnju i kolovozu se ne treba se bojati. Znaju hotelijeri kojim će prodajnim alatima to nadoknaditi.

Nakon deset godina moramo priznati da je hrvatski turizam došao do kvalitativnog pomaka, zahvaljujući investicijama, ne bi li se približili cilju kvalitetnog, a ne masovnog turizma. Transformaciju smještajnih objekata pratilo je i dizanje cijena, a na tržištu postoji kritična masa koja je spremna to platiti. Tko se pripremio na povratak konkurencije i o tome razmišljao na vrijeme, taj ne strahuje od praznih kreveta jer ove godine stvari stoje bolje u boljim objektima, a lošije u lošijima. Paradoksalno, jedna od glavnih tema u Berlinu je ‘overtourism‘, prekapacitiranost destinacija, koju i mi osjećamo posljednje dvije godine u špici sezone. Je li pametno u takvim okolnostima snižavati cijene? Ovog puta složit ću se s porukom čelnih ljudi turizma - bolje je napraviti korak dalje u ponudi, biti kreativan, maštovit i prepoznati želje i potrebe gostiju i to im naplatiti. To što se dio Nijemaca, koji u Hrvatskoj odsjedaju u istom hotelu još iz vremena bivše Jugoslavije, buni da im je skupo možda nije loš signal da se okrenemo jednoj novoj generaciji i strukturi gostiju.

Svi zaziru od autobusa punih Azijata no oni dolaze ionako i dolazit će u sve većem broju. Jest da kod nas ostaju kratko, ali ne gunđaju da im je Hrvatska preskupa. Bolji splitski i dubrovački hoteli su u svibnju i rujnu vrlo dobro popunjeni Azijatima i oni bi mogli popuniti rupe koje naprave Nijemci. Nakon dva mjeseca stagnacije vrlo se dobro pune i zagrebački hoteli, tim više što ove godine kreće priprema za predsjedanje Hrvatske Europskom unijom, kada će Zagreb postati glavnim gradom Europe, a to će svakako već ove godine osjetiti zagrebački hoteli, aerodromi i ukupna turistička ponuda metropole.

Kada pričamo o tome je li Hrvatska preskupa destinacija, treba  razlučiti kome? Nijemcima, Skandinavcima, Britancima, Slovencima nije, što se do sada već pokazalo. Hrvatima je skupa i to već neko dulje vrijeme. Da nema naše djedovine, Hrvata na hrvatskoj obali ljeti ne bi ni bilo jer si s postojećim životnim standardom ne možemo priuštiti kavu u Dubrovniku, a kamoli obiteljsku večeru i hotelski smještaj.

Možda ćemo ove godine malo ‘fasovati‘ u nekim dijelovima godine, ali to nisu zabrinjavajući volumeni radi kojih bi trebali raditi strateški zaokret. Uostalom, dijelimo sudbinu sa puno jačim turističkim igračima poput Španjolske.  Jer ako sada popustimo i spustimo cijene, hoćemo li ih i kada moći vratiti? Ako krene panika i prvi hotelijer počne spuštati, povući će domino efektom i sve ostale. Koliko tužno bilo i zaslužuje kritiku, od turizma živimo pa hajde da ne režemo granu na kojoj sjedimo.