19. ožujak 2019.

Željko Garača: Hitno uvođenje eura bolje je od ovakve kune koja je zapravo kvazieuro

Što je bolje: znanstvenik ili kvaziznanstvenik, umjetnik ili kvaziumjetnik? Sigurno nitko ne dvoji. Potonji su tobožnji ili patvoreni i opravdano nose negativnu konotaciju. Dvojba je lažna. Treba li jednako postupiti i s pitanjem što je bolje: euro ili kvazieuro? Naravno, euro!

Ako moramo birati između dva zla, onda je bolje odabrati euro nego kvazieuro, i to što prije. Ipak, ima dovoljno vremena i prostora da se prije pristupanja tečajnomu mehanizmu paketom mjera monetarne i fiskalne politike stvari znatno poprave

Nije teško zaključiti na što mislim pod kvazieurom. Nažalost, kuna ne obavlja sve funkcije novca suverene države i zapravo je kvazieuro. Monetarna politika u Hrvatskoj već desetljećima nije dobra. Kažem ‘monetarna politika u Hrvatskoj‘, a ne hrvatska monetarna politika, jer ona se ne brine za hrvatsko gospodarstvo. S njom imamo sva ograničenja eura, a nemamo ni jednu njegovu prednost. Izbor kuna ili euro je kvazidvojba. Pravo pitanje treba biti: je li bolja suverena kuna ili euro? Drugo je pitanje je li uopće dopušteno raspravljati o suverenoj kuni. Čini se da nije. Preispitivanje dosadašnje monetarne politike ili rasprava o drukčijoj politici jest tabu-tema za sve institucije, financijski sektor, ali i za veliki dio znanstvene zajednice.

Kampanjom za uvođenje eura u Hrvatskoj Vlada i HNB primijenili su strategiju dokazivanja da je euro bolji od kune kakvu imamo. Gotovo svi argumenti koje iznose u korist uvođenja eura stoje i ne može im se mnogo prigovoriti. Nazovijavne rasprave vode se samo u tom kontekstu forsirajući teme koje nisu ekonomski presudne, nego su važne za pridobivanje javnosti, ali, čini se, neuspješno. Hoće li se znatno povećati cijena robe i usluga? Koliko će pasti kamate na kredite? Koliko god ta pitanja bila interesantna, za nacionalnu ekonomiju dugoročno su ipak manje važna. Prezaduženi će se lakše zaduživati. Cijene će rasti i s eurom i bez njega. Dok cijene umjereno rastu, to je znak da nam dobro ide. Imamo i valutnu klauzulu koja umanjuje manevarski prostor monetarne politike. Gospodarstvo je visokoeurizirano, što će olakšati cijeli proces. Naoko sve ide u prilog uvođenju eura.

Konvergencija ili divergencija

U ovom kontekstu može se reći da se dokazuje da je euro bolji od kvazieura. Taj pristup zasniva se na navodno neupitnom stajalištu da je dosadašnja monetarna politika bila najbolja. Ona je, navodno, sada iscrpila mogućnosti doprinosa razvoju gospodarstva te je potreban iskorak, ulazak u eurozonu. To bi trebalo omogućiti brži gospodarski rast i smanjenje jaza u odnosu na razvijene zemlje Europske unije, ali i onima koji su nas pretekle i sve više odmiču. Stručnije rečeno, potaknut će se brža konvergencija. Ta tvrdnja uzima se zdravo za gotovo, bez ozbiljne rasprave, iako je sporna.

Kako govoriti o bržoj konvergenciji kad imamo divergenciju? Naravno, monetarna politika nije ni jedini ni najveći krivac, ali onda euro ne može biti rješenje. To je velikim dijelom izazvao kvazieuro, što je u skladu s ekonomskom teorijom. Teorija optimalnih valutnih područja govori da zemlja koja nema konkurentno, izvozno orijentirano gospodarstvo, produktivnost i razinu dohotka približnu onima u zemljama u monetarnoj uniji ne može imati korist od pristupanja. Hrvatska ne ispunjava te uvjete, ali političari, interesne skupine i glavnostrujaški analitičari govore nam drukčije. Po tko zna koji put kad su strateške odluke u pitanju, preduvjeti za uspjeh predstavljaju nam se kao ciljevi.

Tečaj, ali i kreditna i kamatna politika

Zemlja koja nema konkurentno, izvozno orijentirano gospodarstvo, produktivnost i razinu dohotka približne onima u zemljama u monetarnoj uniji ne može imati korist od pristupanja eurozoni. Hrvatska ne ispunjava te uvjete, ali političari, interesne skupine i glavnostrujaški analitičari govore nam drukčije

Dodatni je problem u raspravama o euru što se monetarna politika najčešće svodi na pitanje tečaja, a takav redukcionizam ne može potaknuti kvalitetne zaključke. Rasprava o monetarnoj politici osim tečajne politike treba uključivati i kreditnu i kamatnu te usklađenost s fiskalnom. Odbacuje se rasprava o mogućnosti drukčijeg ekonomskog modela i njemu primjerenoj aktivnoj ekonomskoj politici, ekonomskome modelu kojemu bi bile na raspolaganju obje najsnažnije poluge ekonomske politike – monetarna i fiskalna. Vlast se već odrekla tih mogućnosti vjerujući ili pokorno slušajući da će tržište sve riješiti. Dosadašnje iskustvo govori drukčije.

Čini se da je borba protiv uvođenja eura već izgubljena u kvazidemokratskim procesima. Odluka je negdje već davno donesena. Ostaje pitanje hoće li nas eurozona prihvatiti i koliko će to stanje kvazieura još potrajati. Nažalost, najgori je scenarij zadržavanje postojećega stanja. Dosadašnja monetarna politika mora se mijenjati, ovako ili onako. Ako nam je već uskraćeno pravo na suverenu monetarnu politiku, ako moramo birati između dva zla, onda je bolje odabrati euro nego kvazieuro, i to što prije. Ipak, ima dovoljno vremena i prostora da se prije pristupanja tečajnomu mehanizmu paketom mjera monetarne i fiskalne politike stvari znatno poprave.