Arhiva

Radman otkrio kako ponovo oživjeti mrtve stanice

Skupina znanstvenika pod vodstvom prof. Miroslava Radmana otkrila je mehanizam koji «klinički mrtvoj»stanici bakterije Deinococcus radiodurans omogućuje da«uskrsne» i vrati se u život. Otkriće prof. Radmana i njegovih suradnika bit će objavljeno 5. listopada uvodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature

    Bakterija Deinocccus radiodurans otkrivena je prije 50godina, a prilagođena je uvjetima života u ekstremnimu vjetima. Može preživjeti u pustinjskom pijesku ili kamenim površinama gdje zbog ekstremne dehidracije i dugotrajnog izlaganja Sunčevom ultraljubičastom zračenju ne može opstati nijedan drugi organizam.Također, može izdržati zračenja i do 5.000 puta većaod onih koja su smrtonosna za ljude.

Miroslav Radman i njegovi suradnici, među kojima i trihrvatske znanstvenice: Ksenija Zahradka, Dea Slade iMirjana Petranović, otkrili su kako je bakterija Deinocccus radiodurans razvila sposobnost da «preživiSmrt». Naime, ekstremna zračenja i dehidracija pocijepaju DNK svake stanice u stotine malih komadićašto je smrt za svaku stanicu. No, jedino je bakterija Deinocccus radiodurans «naučila»  kako složiti natragu korektnom redoslijedu svih stotinjak fragmenata svoje DNK.

Otkriće skupine znanstvenika podvodstvom prof. Radmana otvara niz mogućih primjena, od
stvaranja novih lijekova do zaštite okoliša. Voditelj istraživanja Miroslav Radman (62) jedan je od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u svijetu. Autor je više od 190 radova citiranih oko 15.000 puta.Profesor je medicine na Fakultetu Necker u Parizu, ana poziv hrvatske vlade utemeljio je Mediteranski institut za istraživanje života (MedILS) u Splitu.

Član je Francuske akademije znanosti.  Ksenija Zahradka (38), znanstvena suradnica Instituta «RuđerBošković», prvi je autor dok je Dea Slade (25), kojatrenutno radi doktorat u pariškom laboratoriju prof. Radmana, drugi autor rada koji izlazi u Natureu. Dr.Mirjana Petranović (59) znanstvena je savjetnica i voditeljica Laboratorija za molekularnu mikrobiologiju Instituta «Ruđer Bošković».

Komentari