Soft skills: Mlađi hrvatski menadžeri žele usavršiti i osobne vještine

U Hrvatskoj se između 80 i 100 tvrtki na neki način bavi poslovnom izvrsnošću, no njihova je kvaliteta neujednačena. Dodatni je problem nepotpuna regulativa, koja se više odnosi na certificirane programe koje odobrava Ministarstvo obrazovanja, a za tzv. otvorene programe dovoljno je zadovoljiti tehničke uvjete

Piše: Vanja FigenwaldOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Nekad je za uspjeh bilo dovoljno znati osnovnu matematiku i imati malo smisla za posao. No zbog brzih promjena na tržištu, specijalizacija i opće eksplozije ideja i zamisli danas to, jednostavno, nije dovoljno. Ne samo da morate biti vrhunski profesionalac - morate biti i bolji čovjek. Izvrsno se razumjeti u posao, ispaljivati postotke kao metke i raditi od jutra do večeri samo je uvertira, početak nečijeg uspjeha, jer osim svega toga mora se biti timski igrač, lijepo razgovarati, govoriti strane jezike, odijevati se ukusom, mirisati na kvalitetan parfem i nositi prestižan sat... odnosno imati niz osobnih, kulturnih i društvenih osobina koje će pokazati ozbiljnost izvan posla koliko i u njemu. Dakle, izuzev takozvanih tvrdih vještina (engl. hard skills, vještine koje najčešće proizlaze iz službenog obrazovanja i naučenoga znanja) nužno je baratati i mekima (engl. soft skills).    

‘Meke vještine‘ jest sociološki izraz koji se odnosi na skup karakternih osobina, društvenih vještina, jezične i govorne sposobnosti, navike, simpatičnost i optimizam, što sve pridonosi nečijem uspjehu. Naravno, njihova upotrebljivost i razina razvijenosti ovisit će o djelatnosti u kojoj se upotrebljavaju. Nepotrebno je spominjati koliko su važne za izravne odnose s klijentima, a s obzirom na to da upravo taj način poslovanja počinje prevladavati, nije ni čudno da se oko tih vještina, koje su samo dijelom urođene, a dijelom naučene odgojem, razvila cijela, prilično glomazna, industrija u svijetu razvijenog kapitalizma. Kad se tomu još doda seljenje sirove proizvodnje u druge zemlje i potrebu razvoja novih uslužnih djelatnosti, jasno je odakle toliko bujanje osobnih i skupnih trenera, poslovnih modela, doktrina i pristupa okupljenih pod nazivom - poslovna izvrsnost.

Ključne vještine

‘Poslovna izvrsnost‘ skupni je pojam koji, među ostalim, obuhvaća i meke vještine. Riječ je o sustavnom poboljšavanju poslovanja i uspješnosti na temelju fokusa na klijenta, vrijednosti sudionika te upravljanja procesom. Ključna praksa na tom području odnosi se na kontinuirane pomake, prevencijsko upravljanje te upravljanje prema dostupnim činjenicama. U svijetu je poznato nekoliko alata kojima se to postiže na organizacijskoj razini poput uravnotežene bodovne liste, koncepta šest sigma, upravljanja procesima i projektima. Spušteno s organizacijske na osobnu, pojedinačnu razinu, dolazi se do područja mekih vještina.Te su vještine nemjerljive, ali ključne, jer čine razliku između potencijalnih zaposlenika. Svi, naime, mogu imati diplome, strukovno i ino ‘tvrdo‘ znanje, no upravo osobne vještine, utvrđene prije svega razgovorom u četiri oka, povećavaju ili smanjuju izglede za uspjeh kako pojedinca zaposlenika tako i organizacije u cjelini.

Emotivnu se inteligenciju, za razliku od klasične, može uvelike poboljšati vježbom i stjecanjem novog znanja, objašnjava Gordana Matković, direktorica Educamixa, tvrtke koja se bavi osobnim i poslovnim razvojem. Osobine su to koje čovjeka definiraju kao vođu, pregovarača, vještog komunikatora, motivatora itd., što su sve veoma važni čimbenici u profesionalnom smislu jer otkrivaju ključne afinitete svakog pojedinca. Njih se ne može vidjeti iz diplome, životopisa, pa ni različitih psihotestova čija je načelna vrijednost veoma upitna. Neke su od najvažnijih vještina koje se podrazumijevaju pod pojmom mekih vještina vodstvo, komunikativnost, sposobnost rješavanja sukoba i organiziranja, timski rad, empatija, iako potonje u idealnom obliku tvore prvu - vodstvo, najcjenjeniju u suvremenom poslovnom svijetu, onu koju bi svi htjeli, a rijetki imaju.

Neujednačeno hrvatsko tržište

U Hrvatskoj, maloj zemlji za mnogo svega, već je danas između 80 i 100 tvrtki koje se na neki način bave poslovnom izvrsnošću. Educamixovi otvoreni programi provode se izvan grada na trodnevnim radionicama i seminarima uz pomoć simulacije. Riječ je o specijaliziranim programima koje se sastavlja u suradnji s pojedinim klijentom, tako da nema matrice. Dogovorom između predavača, tvrtke i zaposlenika osmišljavaju se pojedinačni programi koji se provode u skupinama do 12 ljudi. Tržište je kod nas počelo bujati, nastavlja Matković, no kvalitete je još neujednačena i varira od tvrtke do tvrtke. Ines Ištuk iz Poslovne izvrsnosti kaže da je domaće tržište turbulentno, da se naglašeno primjenjuju nove, učinkovitije metode poslovnih procesa od početne faze razvoja ideje do realizacije i njezina provođenja. Slaže se da domaća razina u cjelini nije na razini svjetske ili europske, ali da se ipak podiže i napreduje. Najčešće je riječ o srednjem menadžmentu, ali nema jasnih kriterija o presjeku zainteresiranih, pogotovo ako se govori o specijaliziranim, ‘in-house‘ programima osmišljenima za pojedine organizacije. Slično je i s motivacijom: ima onih koji takve programe odrađuju jer moraju, bez previše entuzijazma i želje, ali i onih koji se doista žele poboljšati svoje vještine. Motivacija domaćih ljudi uvelike ovisi i o dobi polaznika jer, kaže Matković, stariji pokazuju manje entuzijazma i interesa od mlađih, koji su obično voljni iskušati nove stvari i koncepte.

Nema jasnih kriterija za trenere

Prigovor koji se vrlo često može čuti od skeptičnijih odnosi se na primjenjivost, odnosno na kvalificiranost predavača i trenera, nečega što neizbježno proizlazi iz toga što nema jasnoga kriterija za kvalifikaciju onih koji to znanje prenose drugima. Treba napomenuti da to ipak nije specifičnost Hrvatske, nego da i u svijetu možete naći širok spektar trenera i gurua, a jedino su, koliko-toliko objektivno, mjerilo i pokazatelj certifikati krovnih udruženja. Upravo zato Matković inzistira na predavačima-praktičarima, odnosno osobama koje svojom praksom uz potrebno teorijsko znanje mogu i moraju pružiti primjer polaznicima. Poslovna izvrsnost ide i dalje s ekskluzivnim programom Train the Trainer da bi kvalitetno obrazovala trenere, koje se na domaćem tržištu sve više traži, i s programom Izvrsni za izvrsne, koji povezuje polaznike s uglednim tvrtkama.

Jednostavnije, kriterij su ljudi koji znaju o čemu govore jer puko teorijsko znanje nije ni izdaleka dovoljno da se postigne kvaliteta programa i primijeni naučeno. Iako je u Hrvatskoj razina svijesti o nužnosti stjecanja emotivne inteligencije i osobina koje ne proizlaze iz klasičnih znanja i vještina te njihova uvažavanja sve viša, nažalost, još se mnogo tvrtki, pogotovo državnih institucija, koristi potpuno zastarjelim, pismenim testovima za odabir potencijalnih zaposlenika. Razgovor je manje važan, nerijetko samo odrađivanje protokola. Osim toga, regulativa je na tom području nepotpuna i odnosi se više na certificirane programe, koje provjerava i odobrava Ministarstvo obrazovanja, a za takozvane otvorene nije nužno imati kvalitetan i provjeren sadržaj, nego samo zadovoljiti tehničke uvjete.