Količinu otpada smanjili smo 30 %, pa bi i komunalci trebali smanjiti n aknade

Švedska prikuplja 90 posto PET ambalaže, Njemačka i Švicarska oko 75 posto, a Hrvatska gotovo sve. Amerikancima sam objasnio da su, uz ekološku komponentu, ljudi u Hrvatskoj shvatili vrijednost otpada, pogotovo uz naknadu od 50 lipa za bocu

Razgovarala: Bojana Božanić Foto: Željko Jelenski

Pravilnik o ambalažnom otpadu, otpadnim gumama, vozilima, baterijama i akumulatorima, električnom, elektroničkom i medicinskom otpadu propisan novim Zakonom o zaštiti okoliša, uspješno je uveden, a rezultati Hrvatske, kad je riječ gospodarenju tim posebnim otpadom, mogu se mjeriti s onima europskih zemalja, tvrdi direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo. Zasad je prikupljeno više od dvije milijarde limenki, PET boca i stakla, 45.000 tona otpadnih guma, 7,75 milijuna litara ulja, 5.790 tona otpadnih baterija i akumulatora, 6.400 otpadnih vozila i 505 tona električnoga i elektroničkog otpada. U intervjuu za Lider Mladineo je govorio o rezultatima Fonda i načinu upravljanja prikupljenim sredstvima.

• Jeste li zadovoljni rezultatima provođenja niza pravilnika uvedenih u posljednjih godinu i pol? - Rezultati su iznad očekivanja. Kad je riječ o PET ambalaži imamo učinke kakve nema nitko u EU. Primjerice, Švedska je postigla da se od dostavljene ambalaže prikupi 90 posto, Njemačka, i Švicarska oko 75 posto, dok se u Hrvatskoj skupi gotovo sva ambalaža. Hrvatsku su posjetili i predstavnici američke Agencije za zaštitu okoliša koje je zanimalo kako to da su Hrvati tako ekološki osviješten narod, pa sam im objasnio da su, uz ekološku komponentu, ljudi shvatili vrijednost otpada, pogotovo uz naknadu od 50 lipa za bocu.

• Bilo je komentara da se skupi i više ambalaže nego što dospije na tržište. - To je na početku bilo masovnije, no carinske službe i policija to uspješno sprječavaju. Moguće je da se dvadesetak boca preveze preko granice, no danas su to zanemarive količine. Problem je u tomu što se takva ambalaža ne može prepoznati jer ne postoje posebne oznake. No, to će se promijeniti pa će trgovac koji preuzima ambalažu moći prepoznati uvoznu i neće ju primiti.

• U usporedbi s europskim zemljama, kakve su naknade u Hrvatskoj? - Naknade su nešto niže. Primjerice, u Njemačkoj se za ambalažni otpad plaća povratna naknada u visini osam do 30 centa, što je daleko više nego naših 15 lipa. No, Nijemci i dalje ne postižu tako dobre rezultate. Razlog tomu jest i to što kod njih otpad skupljaju institucije, a kod nas svi, od umirovljenika do studenata. Prema pravilniku to bi mogao biti samo kupac, no kako velik broj građana ne vraća ambalažu, uvijek ima ljudi koji ju skupljaju i vraćaju iz socijalnih razloga.

• Skoro rješavanje najavljeno je i za problem plastičnih vrećica? - Ministarstvo zaštite okoliša nedavno je raspisalo natječaj za gospodarenje ostalim polimerima, u koje spadaju i plastične vrećice, kao i boce od ulja, deterdženta, boce od lijekova, odnosno posebni otpad koji dosad nije riješen. Koncesiju na deset godina dobila je tvrtka Eko Velebit koja gradi i novi pogon u Gračacu. U kontekstu toga rješavat će se i pitanje plastičnih vrećica.

• Koja sve rješenja postoje? - Jedno od rješenja su plastične vrećice za višekratno korištenje. Međutim, dok se god budu koristile vrećice će biti teško opterećenje za okoliš jer razgradnja traje nekoliko stotina godina. Moguće je da se opredijelimo za nešto slično njemačkom modelu, odnosno da domaćinstva dobiju vreće na kojima će biti naznačeno koja se ambalaža u njih stavlja te da ih određenog dana u tjednu ostavljaju ispred vrata.

• Može se pretpostaviti da će odaziv biti manji pošto za to neće biti posebnih naknada. - Mislim da su građani već dovoljno ekološki svjesni i da će na taj način prikupljati otpad bez obzira na povratnu naknadu.

• Koliko je sredstava potrebno da bi Hrvatska u gospodarenju otpadom dostigla europski standard? - Napravljen je snažan iskorak, ali prema Strategiji gospodarenja otpadom trebale bi oko 3,5 milijarde eura za gradnju centara za gospodarenje otpadom kako bi se riješilo pitanje dosadašnjih odlagališta. Samo za gradnju centara za gospodarenja otpadom potrebno je oko 400 milijuna eura, a za cijeli sustav nužno je devet do 10 milijardi eura do 2025. godine.

• Koliko bi trebalo biti takvih centara? - Ideja je da svaka županija ima jedan centar, ali mislim da ih nije potrebno toliko. Kad se zatvore odlagališta komunalnog otpada županije koje nemaju velike količine otpada moći će imati jedan centar za više područja. Primjerice, cijela sjeverozapadna Hrvatska imat će jedan centar, no velike županije, poput Splitsko-dalmatinske, Zagrebačke i Istarske, pretpostavljam, imat će posebne centre. U tom sustavu, mehaničko-biološkom obradom postojat će pred-odvajanje, odnosno korištenje otpada koji ima vrijedna svojstva i od kojih se može napraviti novi proizvod, pa sve do obrade kojom će se dobiti novi bioenergent pa će svaki centar moći proizvoditi toplinsku i električnu energiju.

• Tko će financirati gradnju centara? - Od 400 milijuna eura, koliko je potrebno, 200 miljuna eura trebalo bi osigurati iz javnog sektora, to znači sredstvima Fonda, u iznosu od 130 milijuna eura, iz pretpristupnih fondova EU oko 40 milijuna eura, a od 20 do 30 milijuna eura trebale bi izdvojiti jedinice lokalne samouprave.

• Kakva je prilika za gospodarstvo u svemu tome? - Nakon što se centri sagrade, a ta su sredstva dostatna samo za gradnju infrastrukture, pristupit će se ugovaranju s privatnim poduzetnicima. Putem ugovora o javno-privatnom partnerstvu privatni poduzetnici uložit će u tehnologiju, ugraditi je u centre i dobiti koncesiju od 15 do 20 godina. Nakon toga vlasnici su jedinice lokalne samouprave. No, mogu nastaviti i s koncesijom.

• Koliko su tvrtke za to zainteresirane? - Nije točno da nema kapitala i interesa za ulaganje. Već su se mnogi došli interesirati pod kojim bi uvjetima mogli ući u JPP jer su shvatili da je ulaganje u gospodarenje otpadom jako isplativo. Centar će moći prodati otpad ali i bioenergent, ili će ga koristiti za proizvodnju energije te ju prodavati.

• EU već dulje govori o povećanju proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Kakva je situacija u Hrvatskoj ? - Hrvatska je još u začetku jer u ukupnoj proizvodnji energije obnovljivi izvori sudjeluju s 0,7 posto, a cilj je da do 2010. to bude 5,8 posto. Kad uđemo u EU morat ćemo se prilagoditi jer je predviđeno da do 2020. svaka članica proizvede do 20 posto energije iz obnovljivih izvora. Posebno ulažemo u projekte solarne energije, vjetroelektrane, korištenje biomase i termalnih voda. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se koriste i ostaci drvne biomase, čak je osnovan i klaster u koji se uključilo 15 tvrtki, a dobivaju i financijsku potporu Fonda za gradnju pogona.

• Kolika su sredstva potrebna za tu svrhu kako bismo se prilagodili EU? - Često financijska sredstava nisu pokretač aktivnosti. Pravi je motor inventivnost ljudi. Počelo se s gradnjom vjetroelektrana jer će se uložena sredstva vrlo brzo vratiti, a dobivaju se i veći poticaji. Svaki investitor koji će proizvoditi energiju iz obnovljivih izvora može dobiti subvenciju bilo za gradnju objekta ili, poslije, za prodaju energije. To će mu se plaćati više nego što bi dobio za energiju iz klasičnih izvora.

• Što je s korištenjem sredstava fondova Europske unije? - Fond je postao i provedbena agencija za pretpristupni fond IPA-u iz kojeg će se sufinancirati gradnja centara za gospodarenje otpadom. Očekujemo da za svaki centar od IPA-e, ili poslije, kad uđemo u EU, iz kohezijskih fondova dobijemo oko šest tisuća eura. U prvoj fazi sufinanciramo dokumentaciju za aplikaciju. Dosad smo već osigurali određena sredstva.

• S koliko sredstava Fond raspolaže? - Godišnje s milijardu kuna, i to od naknada koje plaćaju onečišćivači okoliša, prema propisima i direktivama EU, i naknada koje se plaćaju za posebne kategorije otpada, odnosno od proizvođača i uvoznika ambalažnog otpada, guma i drugih. Razlika između poreza i te naknade jest u tome što se ona građanima vraća kroz sanaciju odlagališta, gradnju centara za gospodarenje otpadom, a tvrtkama kroz ulaganje u smanjenje emisija štetnih plinova, pročišćivače otpadnih voda, novu tehnologiju, čisti transport. Ništa ne dolazi iz proračuna, osim što imamo i nekoliko projekata koje zajednički realiziramo s Ministarstvom zaštite okoliša, Ministarstvom gospodarstva, Ministarstvom kulture i Ministarstvom poljoprivrede.

• Kakvi su ukupni rezultati Fonda u obje njegove aktivnosti, zaštiti okoliša i energetskoj učinkovitosti? - U posljednje četiri godine pokrenuto je oko 2.200 velikih projekata, ukupne vrijednosti 3,3 milijarde kuna. U programima zaštite okoliša ugovoreno je oko 1.800 projekata, a u području energetske učinkovitosti oko 300. Jedinicama lokalne samouprave i tvrtkama za realizaciju odobrenih projekata isplaćeno je 2,05 milijardi kuna. Dosta ulažemo u znanstvene i stručne radove, pa sufinanciramo 96 projekata, a udjel Fonda je 6,8 milijuna kuna.

• Koliko je od tih sredstava otišlo direktno gospodarstvu? - Veliki broj projekta usmjeren je na gospodarstvo. Tvrtke su dobile više od 300 milijuna eura od Fonda, putem subvencija kamata ili putem zajmova. Sredstva su ograničena do 1,7 milijuna kuna, a zajam se daje uz poček od dvije godine i vraćanje od pet godina. Neki od projekata su Gumiimpex u Varaždinu, koji je u stanju oporabiti sve količine guma koje se godišnje uvezu, odnosno oko 24 tisuće tona gume, a tvornica je dijelom sagrađena i sredstvima Fonda. Fond ima i veliko ulaganje u Belišće, u Pan papirnu industriju, koja jedina ima tehnologiju za oporabu tetrapaka, pa čak i Slovenci to rade u Hrvatskoj. Ulagali smo u 170 projekata vezanih uz proizvodnju biodizela, u pogone koji proizvode komunalnu opremu i u pogone za reciklažu i oporabu PET ambalaže.

• Kakvi su učinci ulaganja Fonda? - Samo ulaganje u gospodarstvo u posljednjih je godinu i pol otvorilo 3.500 novih radnih mjesta, a i dalje se otvaraju novi pogoni. Kad se izrađivao Zakon, cilj je bio da Fond bude i središnje mjesto prikupljanja sredstava za razvoj gospodarstva koji su sektorski vezani uz to područje.

• Koliko se tvrtki javlja na natječaje za koncesije, sanaciju odlagališta i slično? Ima li još prostora? - Javlja se jako mnogo pravnih osoba, kao jedinica lokalne samouprave, a u posljednje vrijeme ih je sve više. Javljaju se i građani koji najčešće žele ugraditi solarne kolektore. Od ove godine u programu je i sufinanciranje takvih projekata, pa ćemo raspisati natječaj.

• U svemu tome ugledamo se u tuđe modele? - Preslikali smo sustave Švedske i Njemačke, a dobro je što su se građani uključili jer da je sve ostalo na institucijama rezultati ne bi bili tako dobri. Zbog toga su znatno smanjene količine na odlagalištima komunalnog otpada. Kako je Fond komunalcima smanjio količinu otpada za 30 posto, bilo bi u redu da su oni građanima smanjili naknade za 30 posto.

• Kako su naknade prihvatili onečiščivači? - Na početku je nastala velika graja u vezi s ambalažom. Sad je sve u redu s time jer su svi shvatili da prikupljanjem dobivaju. Mudrost sustava za ambalažu jest u tome što se naknada vrti. Održan je cijeli sustav trgovina-proizvođač. Prije je proizvođač čekao 120 dana da mu trgovine vrate sredstva, a danas se ona vraćaju za 30 dana. Poboljšala se cirkulacija novca, a bilo je kritično samo prva tri mjeseca. Trgovina od Fonda odmah dobiva povratnu naknadu i naknadu za održavanje sustava i može odmah sredstva vraćati proizvođaču. Cijeli je sustav na taj način dobio kisik.

• Koji su još planovi Fonda? - Do 2010. moraju se sanirati sva odlagališta i rješiti problem divljih odlagališta, kad je planirana gradnja regionalnih centara za gospodarenje otpadom. Strategijom je utvrđeno i devet odlagališta opasnog otpada koje treba sanirati. Trenutačno se sanira lokacija bivše tvornice glinice kod Obrovca, a projekt će trajati još tri godine i vrijedan je 150 milijuna kuna. Financirat će se i projekti čiste proizvodnje, smanjenje emisije štetnih plinova, projekti čišćeg transporta i drugi.

• Što je sa sanacijom kruga tvornice Salonit? - Rješavamo to pitanje. Dosad je zbrinut sav azbestni otpad iz kruga tvornice, gdje je ostalo oko 40 tisuća kubika cijevi od azbesta koje se više ne smiju prodavati.

• Koliko će trebati za rješenje tog pitanja? - Namjera je da Solin dobije šetnicu za godinu dana.