Analitičari upozoravaju na moguće naglo usporavanje američkoga gospodarskog rasta ako FED nastavi svoju politiku rasta kamatnih stopa kao borbu protiv inflacije
Piše: Tea Frank
Kakvo biste ulaganje izabrali, ono od dvije, tri ili pet godina? To pitanje zateklo je potkraj 2005. ame-ričke, ali i svjetske ulagače usporedo s poravnanjem prinosa na sva spomenuta ulaganja odnosno do-sezanjem 4,32 posto za sve rokove. Iskusni promatrači mogli su uočiti pad dugoročnih ulaganja nas-pram prinosa od dvije godine, odnosno takozvano poravnanje krivulje prinosa.
Izravnavanje krivulje, koje se tumačilo predugom stagnacijom dugoročnih stopa prinosa čiji je uzrok veliki porast kamatnih stopa kontroliranih od strane FED-a, bilo je najava budućih događanja. Dugoro-čne stope postale su identične kratkoročnima, što je dovelo do prekidanja karike u gospodarskom cik-lusu.
Moguće opasnosti su veliki deficiti u proračunu, krize socijalnog, mirovinskog i zdravstvenog sustava te veliki dugovi potrošača koji su uložili u precijenjene nekretnine
Kretanja gospodarskog ciklusa obično se dijele u dvije faze: ekspanziju i recesiju. Upravo potonja oz-načava aktualna događanja unutar američkog gospodarstva. Sama se recesija, odnosno silazna faza poslovnog ciklusa, može definirati kao razdoblje u kojemu se BDP smanjuje tijekom barem dvaju uzas-topnih tromjesečja.
Neisplativa dugoročna ulaganja
Istina je da se svako malo razlika između kratkoročnih i dugoročnih prinosa smanjuje, što uzrokuje ‘izravnavanje’ same krivulje. Kratkoročni prinosi mogu čak i porasti do razine iznad dugoročnih, što dovodi do invertiranja krivulje odnosno zrcalne preslike njene uobičajene zakrivljenosti.
Upravo takva krivulja prinosa, u kojoj su kratkoročne kamatne stope više od dugoročnih, najčešći je i ujedno najtoč-niji pokazatelj nadolazeće recesije i razlog zabrinutosti ekonomskih analitičara diljem svijeta.
Doug Ingram, direktor financijske grupacije SAMCO Capital, objasnio je taj uobičajeni nagovještaj re-cesije na jednostavan način:
- Ekstra dohodak od ulaganja u vrijednosti jednog milijuna dolara na tri godine mogao bi vam biti dos-tatan za dvije kino ulaznice, no morat ćete birati između kokica, čipsa ili osvježavajućeg pića. Ako ste pak uložili novac na pet godina, imat ćete dovoljno za kokice i jednu malu Colu. To je pravo izravnava-nje.
Neki analitičari smatraju da invertiranje krivulje prinosa treba promatrati kao upozorenje a fokusirati se na ostale činitelje kao što su financijska tržišta, stopa nezaposlenosti i stopa očekivane potrošnje
Karikiranom usporedbom Ingram je dao pravu sliku američkog gospodarstva u cijelosti, odnosno poka-zao neisplativost dugoročnog ulaganja čije bi smanjenje moglo dovesti do smanjenog BDP-a i prvih velikih kriza za gospodarstvo.
Stuart Schweitzer, globalni tržišni market strateg u JPMorgan Asset Managementu, tvrdi da su tijekom prošlih invertiranja krivulje prinosa i recesija koje bi potom uslijedile, i kratkoročne i dugoročne stope bilježile rast. Danas to ipak nije slučaj.
Kratkoročne stope bilježe doduše polagani rast, no dugoročne stagniraju. Inflacija također nije velika a gospodarstvo je u solidnom porastu bez obzira na brige oko visokih cijena energenata. On očekuje invertiranje krivulje u vremenskim razmacima kao i gospodarsko usporavanje rasta, no ne preporučuje promjenu ulagačkih strategija, barem zasad.
FED nastoji povećati kamatne stope
Do današnjeg dana, porast kratkoročnih prinosa u SAD-u u odnosu na pad dugoročnih prinosa doveo je do najmanjeg spreada desetogodišnjih i dvogodišnjih prinosa u posljednjih pet godina (samo 4 bazna boda). Krivulja prinosa je već inverzna na dijelu od 2 do 5 godina (dvogodišnji prinosi veći od petogo-dišnjih).
To je posljedica ovogodišnjeg izravnavanja krivulje prinosa (na početku godine spread 115 baznih bodova) s obzirom na to da su kratkoročni prinosi pratili kretanje kamatne stope FED-a, a du-goročni pod različitim dosad neuobičajenim utjecajima ipak ostali na nižim razinama. Sam FED je više nego svjestan položaja financijskih institucija. Štoviše, FED zna da je svaka njihova intervencija u pos-ljednjih pet navrata državu dovela do recesije.
Tri američke recesije
Posljednja recesija u SAD-u dogodila se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća: započela je u srpnju 1990. a završila u ožujku 1991. godine. Tijekom toga neprekinutog razdoblja BDP se smanjio za 1,4 posto. Utoliko je ta recesija bila kraća i blaža od dviju njenih prethodnica iz ‘73. i ‘81. godine. No te se tri recesije također razlikuju i prema pogođenim sektorima. U prvim dvjema recesijama jedini fakto-ri bile su smanjene zalihe u poduzećima. Poduzeća su tada zaključila da imaju suvišne zalihe dobara i sirovina te su unatoč solidnoj finalnoj potražnji smanjila proizvodnju. Za recesiju osamdesetih godina važan je bio i rastući deficit trgovinske razmjene koji je smanjio proizvodnju u prerađivačkoj industriji, što je pak dovelo do milijunskih otpuštanja. Nasuprot tome, tijekom posljednje recesije u devedesetim godinama razmjena s inozemstvom bila je pozitivan ekonomski faktor, a niti smanjenja zaliha nisu bila značajan faktor. Pad BDP-a u toj se recesiji zbio zbog smanjenja osobne potrošnje.
Međutim, tijekom posljednjih pet godina nekoliko je faktora pridonijelo niskim dugoročnim stopama unatoč širećem i brzorastućem gospodarstvu te nastojanjima FED-a da poveća kamatne stope i veliku potražnju za nekretninama.
Nakon toga su inozemne središnje banke, poput onih u zemljama Kine i Azije, natjerale vlasti da vrijednost svoje valute održe na razini nižoj od dolarske kako bi se povećao izvoz i domaći BDP. Spomenuti faktori nisu osjetljivi na promjenu stopa prinosa te je volumen istih srednja i dugoročna ulaganja doveo na razinu ispod kratkoročnih.
Treći faktor tiče se sve starije populacije koja preferira obveznice i vrijednosnice s fiksnim prihodima, dok se četvrti faktor tiče presudnih povećavanja produktivnosti, intenziviranja međunarodne kompeticije, povećanja proizvodnih kapaciteta tijekom kasnih devedesetih godina, rasta tržišta Dalekog Istoka i uvoza gotovo sve robe osim naftnih energenata.
Pada potražnja za nekretninama
Dobra vijest odnosi se na sektor nekretnina, koji bi mogao imati podršku azijskih privatnih ulagača. Loša vijest je smanjenje potencijala politike FED-a upravo uslijed kineske i ostale međunarodne intervencije unutar valutarnih i burzovnih tržišta. Predviđa se da će se recesija najprije dogoditi unutar samog sustava FED-a a tek će onda kolabirati i nekretninsko tržište.
Važno je prepoznati da su se dugoročne stope prije recesije u prošlosti smanjivale zbog istih faktora koji bi uzrokovali usporavanje gospodarstva. Primjerice, pesimizam u poduzetništvu i poslovanju oko buduće potražnje i inflacije potaknuo bi rast kamatnih stopa, uzrokujući propadanje poslova. No tijekom oporavka američkog gospodarstva i trinaest povećanja fondova FED-a, dugoročne stope povrata za korporacijska ali i nekretninska ulaganja ostale su niske.
Potražnja za nekretninama pala je tako sa 7.090 milijuna u listopadu na čak 6.970 milijuna u studenome prošle godine. Srednja cijena nekretnina pala je također za 3000 dolara te je krajem godine iznosila oko 215 tisuća dolara. Jedni analitičari stoga očekuju kraj pada cijena te porast od 3,5 posto već u prvom kvartalu ove godine, dok drugi vjeruju da će tijekom 2006. godine cijene pasti za još 5 posto.
Takva je situacija podijelila američke i svjetske stratege i analitičare na dva tabora, od kojih jedan smatra kako je nagovještaj nadolazeće recesije vrlo jasan i kako će, ako se nešto hitno ne poduzme, doći do velikih gospodarskih kriza na državnoj i globalnoj razini. Samo tijekom prosinca prošle godine krivulja prinosa invertirala se više puta kada je povrat na kratkoročnu dvogodišnju vrijednost Riznice premašio njenu desetogodišnju vrijednost prvi put u posljednjih pet godina.
Izravnavanje krivulje je (samo) upozorenje
Druga skupina analitičara, iako se slaže s činjenicom da je dosadašnja praksa inverznosti krivulje naznačavala recesiju u gospodarstvu, smatra da ovaj put to nije slučaj s obzirom na to da rast ostaje solidan.
Svoja nagađanja potkrepljuju činjenicom da su u Europi dugoročni prinosi znatno skočili na temelju informacija o nastavku podizanja kamatnih stopa Europske središnje banke u sljedećoj godini i porasta cijena u Njemačkoj uz suprotna kretanja kod dugoročnih prinosa, što je također nastavilo utjecati na izravnavanje europske krivulje prinosa (spread dvogodišnjih i desetogodišnjih prinosa ispod 50 baznih bodova).
Istina bi, međutim, mogla biti negdje u sredini. Ponekad je riječ o slučaju kada tržište proživljava recesiju koja bi mogla dovesti do nižih kamatnih stopa kao rezultat FED-ovih pokušaja podupiranja oslabljenog gospodarstva. Neki analitičari stoga tvrde da invertiranje krivulje prinosa treba promatrati kao upozorenje, a fokusirati se na ostale pokazatelje kao što su financijska tržišta, stopa nezaposlenosti i stopa očekivane potrošnje.
Jedno od mogućih objašnjenja za niske dugoročne prinose jest i to da velika internacionalna potražnja za američkim dugom održava cijene visokima a povrate na prinos niskima. U nekoliko proteklih slučajeva kad je bila riječ o invertiranoj krivulji prinosa, krediti i kapital bili su također deficitarni, što se danas ipak ne događa. U tim trenucima, inflacijom povećane kamatne stope od čak 4 posto i više također su kratkoročno značile veću prijetnje ekonomskom rastu nego današnjih ‘realnih’ 2 posto.
Ugroženi bankarski krediti
Međutim, analitičari upozoravaju na moguće naglo usporavanje gospodarskog rasta ako FED nastavi svoju politiku rasta kamatnih stopa kao borbu protiv inflacije. Poseban problem mogle bi imati banke koje pozajmljuju novac prema kratkoročnim stopama a uzimaju ga na dugi rok.
Izravnavanje ili invertiranje krivulje povrata moglo bi ozbiljno utjecati na bankovnu dobit. No čini se kako novog upravitelja FED-a Bernankea ne zabrinjava taj problem, jer je politikom podizanja kamatnih stopa nas-tavio kročiti Greenspanovim stopama.
Sama invertirana krivulja prinosa kosi se sa svim ulagačkim normama te prijeti uništenjem uobičajenih načina ulaganja i predviđanja. Primjerice, jedno od prvih pravila investiranja je upravo preuzimanje rizika kako bi se povećala dobit od dugoročnog ulaganja. Potpuna ravnina ne mora stoga nužno značiti izjednačavanje prinosa, ali ako se prinosi na dugi rok ne pokažu isplativima, malo tko će se za njih od-lučiti.
Moguće opasnosti su, dakako, veliki deficiti u proračunu, krize socijalnog, mirovinskog i zdravstvenog sustava, veliki dugovi potrošača koji su uložili u precijenjene nekretnine, inozemne poteškoće nastale povlačenjem američkih fondova. Svi se slažu u tome da bi američko gospodarstvo trebalo nastaviti s rekordnim rastom, što nije slučaj.
Fiskalni rokovi sve su važniji, a sve dok su tako neobuzdani loše se piše čitavome globalnom gospodar-stvu, jer SAD nije ni Argentina niti Rusija pa gospodarski zakoni više ne mogu više biti predmet pod-smijeha bez posljedica.