Iako cijela Europska unija servisira irski dug, ponajprije u financijskom sektoru, banke se kao i svake godine spremaju isplatiti bonuse. Odluku Allied Irish Banksa na koju je javnost burno reagirala u toj su banci obrazložili ugovorima i navodno zaslugama još iz 2008. Uslijedila je ucjena ministra financija.
piše Vanja FigenwaldOva e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Baš kad se, možda privremeno, počela stišavati rasprava o tome kako ‘skuhati’ bankare i kad je tu temu zamijenilo natezanje između Kine i Amerike, jedna irska banka podsjetila je javnost na to točno o čemu je bila riječ i zašto se svijet našao ondje gdje je sad. Iz kategorije ‘da nije istina, bilo bi nevjerojatno’, Allied Irish Banks, jedna iz ‘velike četvorke’ irskih komercijalnih banaka, koja je već inkasirala 3,5 milijarde eura državne pomoći, odnosno pomoći poreznih obveznika, odlučila si je čestitati Božić i nagraditi svojih 2.400 zaposlenika za uspješnu poslovnu godinu s 40 milijuna eura bonusa usprkos Vladinu ograničenju bonusa direktorima banaka spašenih državnom intervencijom na ‘samo’ 500 tisuća eura. Na kraju krajeva, kao da je važno čija je lova, bilanca pokazuje svježih 3,5 milijardi na ulaznoj strani, sasvim dovoljno da se otvori šampanjac. Kad se čuje takvo što, prije bilo kakve reakcije obično nastane muk.
Opravdanje koje su bankari izvan kontrole ponudili, slično prokušanim pričama iz američke i britanske prakse, bilo je da je riječ o bonusima za 2008., nikako za 2009. ili 2010. Odmah iza toga uslijedila je priča da postoji ugovorna obveza isplate tih bonusa iz koje se, eto, jednostavno ne dâ izvući. Ne preostaje ništa drugo nego pregristi metak i prihvatiti masni bonus koji su platili porezni obveznici. Sasvim očekivano, Brian Lenihan ministar financija čiji stolac ionako gori posljednjih mjeseci, odmah je, vjerojatno više ponukan eksplozijom bijesa javnosti nego zdravim razumom, poslao pismo banci pristojno objasnivći da će novac uzeti natrag isplate li se bonusi te najavio i poseban zakon koji će Vladi to omogućiti. U obranu banke, ako postoji takva kategorija, valja reći da je na odluku o isplati bili prisiljena nakon što je nekoliko zaposlenika pokrenulo sudske sporove zbog kršenja ugovorne obveze. Zaposlenici obraza debelog kao đon, očito.
Ne rubu bankrotaOnda opet, banka nije pružila nikakvu obranu svoje prvotne odluke o neisplati, što je objasnila savjetom pravne službe da to ne čini jer bi se to moglo protumačiti kao prolongiranje sudske odluke. A prolongiranje sudske odluke nezabilježena je praksa u pravnom životu države. Lenihan je pokazao razumijevanje za tu uistinu tešku situaciju u kojoj se banka našla ustvrdivši kako su Odbor i predsjednik postupili kako su trebali kad nisu branili odluku o neisplati bonusa. Biti svog pisma Lenihan je ipak ostao vjeran jasno davši do znanja da će ‘buduća državna pomoć AIB-u ovisiti o neisplati bonusa bez obzira na to kad su zarađeni’.
Osim već isplaćenih 3,5 milijardi država će se isprsiti i za veći dio dokapitalizacije od 9,8 milijardi eura zatražene od Europske unije kao preduvjet za dogovorenu pomoć od 85 milijardi eura. Nakon završetka dokapitalizacije trenutačni Vladin udio od 18 posto mogao bi dosegnuti i 90 posto, pa bi banka i stvarno bila u državnim rukama.Kontekst u kojem se sve to odigralo vrlo je važan za razumijevanje težine moralnog prekršaja predanih bankarskih legalista. Irska je u otprilike godinu i pol prešla put od gospodarskog čuda do države slučaja. Posljednji mjeseci bili su posebno teški za tu zemlju. Otkriveni su svježi gubici financijskog sektora na koji se gospodarsko čudo uvelike oslanjalo, a njegovo neizbježno krpanje stvorilo je državi rijetko viđen minus od 32 posto BDP-a i dovelo je na rub bankrota. Slijedom takva razvoja događaja i nakon kraćeg natezanja Unija je prisilila Irsku da uzme pomoć iz Europskog fonda za financijsku stabilnost u visini od 85 milijardi eura, na taj način, sasvim sigurno, spriječivši katastrofu ne samo Irske nego vjerojatno i eurozone.
Veliki i teški rezoviU međuvremenu, početkom ovog mjeseca rebalans proračuna s najgorim rezovima u povijesti države koji pogađaju široke slojeve pučanstva prošao je prvo glasanje. Stanjen za dobrih šest milijardi eura, predviđa rezanje raznih socijalnih primanja uključujući deset eura mjesečnog dodatka za djecu, spuštanje osnovice za porez na prihod, opće rezanje poreznih olakšica, uvođenje novog skupljeg ‘socijalnog poreza’ koji kombinira zdravstveno i socijalno osiguranje te rez od četiri posto na sve mirovine u javnom sektoru. Dva dana poslije donesen je nov Zakon o socijalnom osiguranju prema kojem su obilno srezane naknade za nezaposlene, umirovljenike, ali i invalide. Agencije za kreditni rejting ne očekuju nikakav relevantan gospodarski rast sljedeće dvije godine, što bi moglo značiti još jedan rebalans sljedeće godine.
Na račun poreznih obveznikaKad je riječ o samim bankama, prošli su mjesec pozajmile gotovo 30 posto više iz središnje banke i povećale svoju ovisnost o Europskoj središnjoj banci na rekordnih 136 milijardi eura. Irska središnja banka omogućila je dodatnih deset milijardi eura hitne likvidnosti domaćim bankama u prošlom mjesecu, čime je ukupni iznos za četiri tjedna do 26. studenog dosegnuo 45 milijardi eura. Spomenuti iznos koji su banke povukle iz programa za likvidnost ECB-a sad je pak četvrtinu od ukupnog iznosa upotrebljenog u cijeloj eurozoni.Iako se problem bankarskih bonusa već pojavio nekoliko puta od početka krize, irska situacija zaista povlači za sobom posebne obzire zato što je dubina i brzina njezina pada istinski impresivna. Kad se sve uzme u obzir, isprike zbog ugovornih obveza i retroaktivnog djelovanja na vrijeme kad je banci tobože bilo sjajno zaista zvuče neuvjerljivo i sama je ideja na granici morbidnog. Zemlja u općem rasulu, porezni obveznici dobrano stisnuti, upravo zbog tih istih banaka, banke u rukama države da bi opstale, država ponižena primanjem izravnih naredbi od EU i Međunarodnog monetarnog fonda, sve to, zapravo, nije nimalo utjecalo na razmišljanje očito obeznanjenih zaposlenika Allied Irish Banksa. Jednostavno su uzeli državni novac kao da uzimaju bilo koji drugi iznos, upisali ga u prihode i odlučili proslaviti kraj sasvim dobre godine. Jer, objektivno gledano, za njih je bila izvrsna.