Potrebno bi svakako bilo orijentirat se na horizontalne subvencije, što je i bila prvotna namjera Vlade, te s tim u vezi što jače poticati razvoj clustera. Subvencije ne mogu biti jedan od elemenata pokretača rasta, kao što je sada slučaj
S obzirom na to da je ova Vlada već iznijela nekoliko projekcija, a niti jedna nije bila donesena jer se nama činila potrebnom, nego je bilo izvršavanje domaće zadaće prema MMF-u, EU.. izgledno je da će i strategija biti jedna od tih zadaća koju smo potrebni dostaviti Europskoj Komisiji.
Iako na njoj rade tri osobe, uz obećanje da će slijediti konzultacije sa socijalnim partnerima, više je izgledno da će dokument osvanuti iz Ureda za strategiju, kao što je bio slučaj i s PEP-om. Ipak, to se ne bi smjelo dogoditi, jer ovaj dokument treba donijeti i neka bolna rješenja za gospodarstvo, gdje bez socijalnih partnera neće biti moguće postići političku stabilnost.
Ono što Vlada prvotno ističe kada govori o strategiji je utvrđivanje prioritetnih industrija. Tu se izdvaja poljoprivreda, brodogradnja, turizam…Na žalost u tom su krugu upravo one industrije koje treba najviše subvencionirati, a prema nalogu EU subvencija se moraju smanjivati.
Potrebno bi svakako bilo orijentirat se na horizontalne subvencije, što je i bila prvotna namjera Vlade, te s tim u vezi što jače poticati razvoj clustera. Subvencije ne mogu biti jedan od elemenata pokretača rasta, kao što je sada slučaj.
Uz ozbiljniji početak restrukturiranja gubitaša ili čak opraštanja dugova pojedincima, što je iz Vlade najavljeno, potrebno je imati otvoreniji pristup privatizaciji.
Ipak prije utvrđivanja prioritetnih industrija treba riješiti teža pitanja, poput pravosuđa, porezne reforme.
Pokretanjem Hitro.hr poduzetnicima nisu riješeni problemi. Njih, u koje se ubrajaju i tako neophodni strani ulagači muče drugi problemi. Tako bi trebalo poštivati zakone, ubrzati sudske sporove i sl.
I napraviti dobru poreznu reformu, odnosno prikupiti mišljenja stručnjaka treba li nam flat tax ili ne i je li je uistinu on bio pravi razlog onome što su napravile Irska ili Slovačka. Izgleda da nije. Iako je ipak takva stopa, koja bi značila i manji porez na dobit, u te zemlje privukla velik broj stranih ulagača.
Njih je naime i privuklo usavršavanje obrazovanja, od koje polaznice kreće i naša Vlada, barem prema obećanjima. No najviše ih je privukla politička stabilnost, koja kod nas ipak treba postići veću razinu. A upravo na recimo primjerima privatizacije ona je imala velike propuste. Sada tek trebaju uslijediti najave otpuštanja zaposlenih, zbog neophodnog restrukturiranja, koji će kao i u PEP-u biti neizbježno obećanje, no ovaj puta izgleda da ga ni politička računica neće moći zaustaviti.
Ipak, u svakom slučaju, Vlada treba drugim poticajima zapošljavanja naći posao tim ljudima. Kako ne bi trpila socijalna pravednost.
I opet što se tiče poreza, tvrdnja stoji, a koju i godinama ističu porezni stručnjaci je da kod nas nema problema na prihodovnoj strani proračuna, nego rashodovnoj strani. Tako da je uzaludno usavršavanje prihodovne strane, dok se ona rashodovna (primjerice brodogradnje, zdravstva, javne uprave i sl.) ne sredi. Vjerojatno bi se tek tada moglo ozbiljnije govoriti o poreznoj reformi.
Kod nas se i često govori o velikim industrijskim granama koje treba poduprijeti, jer one naravno mogu u većem iznosu ubrzati rast BDP-a, no s obzirom na to da kod nas i dalje osobna potrošnja sudjeluje s velikim udjelom u BDP-u, ne bi ni nju trebalo zanemariti.
Tako se je primjerice jedan od bivših ministara gospodarstva zalagao za poticanje trgovine, što je s obzirom na pokazatelje opravdano. S tim u vezi trebalo bi jače poticati udruživanje domaće trgovine, iako se već sada može govoriti i o udruživanju trgovine u regiji.
Ivana Marković