Čim sam čuo vijest o padu (tada još) nepoznatoga letećeg objekta na Jarun, sjetio sam se slične novinske vijesti iz Večernjeg lista otprilike u devedesetim godinama prošlog stoljeća. Tada je, koliko se sjećam, NLO pao u jarunsko Malo jezero, na čuđenje očevidaca, a jedan od njih sve je to 'uhvatio' svojim fotoaparatom. Igrom slučaja to je bio dugogodišnji Večernjakov kroničar Zagreba Pavao Cajzek, koji se tada šetao Jarunom i snimao ptice.
Sljedećeg se dana prionulo na vađenje nepoznatog objekta. Uz obalu se toga prohladnog proljetnog dana okupilo dvjestotinjak hrabrih znatiželjnika. S pozornošću su pratili dugotrajne pripreme ronilačke ekipe, koja je u više navrata zaranjala, ali posao je potrajao zbog muljevita tla i mutne vode.
Za to vrijeme okupljeni su komentirali što se dogodilo, a glavna lektira bilo je jučerašnje izdanje novina. Svatko je imao svoju verziju, a posebno je bio uvjerljiv čovjek koji je prema objavljenoj fotografiji rekonstruirao mjesto s kojega ju je Cajzek snimio. Držeći novine, objašnjavao je da kako je njegova teorija točna – bila je riječ o projektilu koji je ispaljen točno iz smjera Banje Luke.
No bilo je i nevjernika koji su tvrdili da je riječ o prvotravanjskoj šali, na što su ih drugi razuvjeravali neoborivim argumentom:
– Ali to je snimio Cajzek!
Zaista, taj legendarni zagrebački fotoreporter (1923. – 1999.) uživao je veliko povjerenje čitatelja, koji su ga se sjećali i mnogo godina nakon što je otišao u mirovinu.
A u međuvremenu su ronioci napokon nešto pronašli. Nekoliko njih s naporom je izvuklo s dna zagrebačkoga mora – staru kadu i još ponešto smeća. Ipak su sumnjičavci imali pravo, a takvim finalom prvotravanjska šala Večernjeg lista dobila je i ekološku dimenziju. Ispričali smo se prisutnima, koji su sportski podnijeli činjenicu da su bili obmanuti.
Tad mi nije bilo ni nakraj pameti da će drugi, stvarni i mnogo opasniji NLO nekih 25 godina poslije zaista pasti na području Jaruna, samo kilometar i pol sjevernije. Prvotravanjski igrokaz zamalo se pretvorio u katastrofu. Čak i ako je bomba od 120 kila plod ministarske mašte, ne smijemo ni pomisliti što bi izazvao pad letjelice teške 14 tona na studentski dom ili obližnju veliku stambenu zgradu.
No čini mi se da je i novinarska razigranost iz devedesetih godina prošlog stoljeća bila odgovornija od današnjih izjava političara koji kao da se natječu u prvotravanjskim šalama, baš poput samog baruna Münchhausena. A, tko zna, možda je baš on preko Rumunjske i Mađarske doletio iz Ukrajine do Jaruna na svojoj topovskoj kugli.