Europska unija zaostaje za SAD-om i Kinom. Europski udio u bruto dodanoj vrijednosti globalne industrije pao je sa 25 posto, koliko je iznosio 2000. godina, na 16,3 posto u 2020. godini. Osim toga, velike europske tvrtke su u razdoblju od 2014. do 2019. godine bile za 20 posto manje profitabilne od američkih kompanija. Prihod im je u istom razdoblju rastao oko 40 posto sporije, na investicije su trošili oko osam posto manje, a na istraživanje i razvoj potrošeno je oko 40 posto manje nego preko bare.
Zbog svega navedenog razlika između BDP po glavi stanovnika u SAD-u i zemljama EU doseže i do 82 posto. I ta bi se razlika mogla još produbljivati, stoji u dokumentu Vision Paper koji predstavlja analizu stanja konkurentnosti europske industrije, a koji je objavilo udruženje ERT (European Round Table for Industry), institucija koja predstavlja šezdesetak velikih industrijskih kompanija u Europi. Naime, posljednja publikacija ERT-a bavi se, kao i prethodne, ključnim europskim pitanjima i preporukama izvršnih direktora i predsjedavajućih nekih od najznačajnijih europskih industrijskih i tehnoloških kompanija, koje djeluju diljem svijeta. Međutim, u ovom posljednjem dokumentu ton je znatno alarmantniji. U dokumentu tako stoji da EU ulaže znatno manje od drugih globalnih ekonomija u istraživanje i razvoj. Osim toga, u posljednjih 15 godina došlo je do velike razlike u stopi gospodarskog rasta između EU i SAD-a jer je „EU zadržala makroekonomski kontraproduktivne politike štednje koje su sputavale nova ulaganja, dok su druge ekonomije aktivno investirale ERT stoga sugerira neka rješenja temeljem vlastitog know-how-a, a prvi najkonkretniji savjet koji nude administraciji Europske komisije jest da se čim prije pokrene sveobuhvatni program za oblikovanje zajedničkog tržišta u svim političkim i gospodarskim područjima, uključujući energetiku, digitalno, kapital, okoliš i obranu, jer jedino zajedničko tržište daje veću šansu europskoj industriji.
Osim toga, ERT se zalaže da Komisija proaktivnije "prisili države članice EU-a da odmah uklone nezakonite ili nerazumne prepreke" na jedinstvenom tržištu. Štoviše, Komisija bi se trebala više usredotočiti na usklađivanje i pojednostavljenje pravila umjesto na donošenje uvijek novih zakona, koju samo „bujaju i donose nove otežavajuće regulacije“, smatraju u ovom industrijskom europskom think tanku.
Kontraefekt dekarbonizacije
U dokumentu također stoji kako se u ovom trenutku u Europi događa dekarbonizacija koja se, ističu u ERT-u, ubrzava zbog deindustrijalizacije. Ni jedno ni drugo nije ekonomski održivo niti prihvatljivo za klimu, budući da se određene industrije sele i isporučuju iste proizvode natrag u EU na većoj udaljenosti, potencijalno čak povećavajući ugljični otisak. Istodobno, cijene energije u EU ostaju iznad pretkriznih razina i više su nego u drugim regijama, prvenstveno zbog rastućeg udjela poreza i raznih pristojbi – stoji u dokumentu u kojem se navodi da održiva budućnost ne smije imati toliku cijenu. Naše su preporuke da se smanje troškovi energije za tvrtke u energetski intenzivnim industrijama, te da se uspostavi jedinstvena europska energetska unija sa zajedničkim tržištem, s usklađenim izdavanjem dozvola i poreznim sustavima, te jednostavnim i stabilnim regulatornim okvirom za olakšavanje ulaganja – stoji u dokumentu europskih industrijalaca u kojem se navodi i to da je izuzetno važno u cijeloj toj priči nadograditi energetsku infrastrukturu diljem EU. Ono što industrijalci smatraju ključnim je ojačavati saveze i trgovinske sporazume EU i drugih zemalja, pogotovo SAD-a, Azije i Pacifika. U pozadini rata, članovi ERT-a žive s implikacijama mnogih suprotnih zakonodavnih radnji EU-a, dok se također bore s razvojem geopolitike u svojim operacijama u SAD-u, Kini i drugdje. Prijelazi se događaju, da posudimo izraz Ernesta Hemingwaya, postupno, a zatim iznenada. U jednom će trenutku ovo razdoblje promjena završiti. EU mora iskoristiti ovaj trenutak i usredotočiti se na obnovu rasta i otpornosti. Najbrži put do toga je obnova dinamike europskih integracija. Nadamo se da će kreatori politike EU-a i nacionalne vlade čuti naše preporuke te da će oni poslužiti za daljnje djelovanje – zaključak je ovog dokumenta.