- Proteklih 15 godina potrošio sam trudeći se naći načina da korupciju u Hrvatskoj prokažem kao lošu i štetnu naviku, a da istodobno nađem i načine njenog suzbijanja. Međutim, uvijek se tu primjenjivao neki uvodni „know-how“ i obrazloženja da se, recimo, ne može u Hrvatskoj primjenjivati nešto iz prakse u Švedskoj, kazao je Zorislav Antun Petrović u Karlovcu na predstavljanju zbornika znanstvenih radova petorice autora pod nazivom „Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku“.
- Kad smo zamolili kolege u Švicarskoj da nam pošalju svoj zakon koji regulira financiranje predizbornih kampanja, odgovorili su da oni nemaju takav zakon, jer je tamo nepojmljivo da se dogodi da netko iz nekog neprijavljenog izvora financira nekakvu kampanju ili političku aktivnost, nastavio je Petrović.
Proučavanje najstarijih zakona na području Hrvatske, a to su na primjer statut Korčule iz 1265. godine pisan na latinskom ili Vinodolski zakonik iz 1288. godine napisan na hrvatskom jeziku, otkrilo je već tada u primorskim gradovima sasvim sofisticirane instrumente protiv korupcije, sukoba interesa i nepotizma ugrađenima u legislativu, bez obzira što je to bilo u, kako se danas često kaže, „mračnom srednjem vijeku“ i feudalnom uređenju. S obzirom na sadašnju koruptivnu premreženost, Petrović se pita koje je onda u tom kontekstu „mračno doba“- naše ili ono srednjevjekovno.
Obalni su gradovi zahvaljujući trgovini imali i razvijenije zakone temeljene na stečevinama rimskog prava, ali i svijest o zajedničkoj imovini. Iako je to bilo vrijeme feudalizma, ako bi se nekoga od odgovornih osoba utvrdilo da je oštetila zajedničku imovinu, gubila se ne samo glava, već se nakon oduzimanja imovine, do temelja rušila i kuća okrivljenoga, kako bi mu se zatro svaki trag. Strogo se pazilo na naplatu obveza, kaže Petrović, a u Korčuli bi bio kažnjen čak i onaj tko bi se drznuo predložiti otpis duga prema zajednici, pa makar to predložio i knez.
- Svaka sličnost s predstečajnim nagodbama bila je nemoguća, čak kažnjiva, dodao je Petrović.
U vezi pravomoćno osuđenog, pa opet izabranog dubrovačkoga gradonačelnika, Petrović je kazao da je nekadašnji Dubrovnik bio uzor efikasnog zakonodavstva, te bi takva situacija bila nemoguća. Kao što je bila kažnjiva i neisplata plaća. U Splitu se strogo branila suradnja liječnika i ljekarnika zbog mogućih zloporaba, a predviđena su i izuzeća za suce u slučaju rodbinskih veza s optuženima. Izgled starih jezgri tih gradova govori i u njihovom urbanističkom redu, što podrazumijeva pravnu disciplinu u prostornom uređenju.
- Problem s korupcijom je i to da ono što se stekne korupcijom, to se uglavnom neodgovorno troši na bezvezne stvari, čime onda gubimo svi. Ono što se zaradi, investira se pažljivo, a ono što je korupcijom „palo s neba“ razbacuje se nekritički, umjesto da se konstruktivno ulaže, i tu na kraju gubimo svi, zaključio je Petrović.