Nominalna bruto plaća za lipanj (EUR 1,590) isplaćena u srpnju rasla je 14,1 posto na godišnjoj razini, piše Hrvoje Stojić, HUP-ov ekonomist u analizi ‘Fokus tjedna‘.
Pritom je kroz drugi kvartal značajno ubrzan realni rast primanja na pet posto godišnje nakon svega 1,4 posto prvom kvartalu. Prosječna neto plaća (1,150 eura) rasla je 12,4 posto godišnje, također uz ubrzanje realnog rasta na 3,4 posto u drugom kvartalu nakon stagnacije u prvom kvartalu.
Realna poboljšanja, piše Stojić, odraz su snažnije no očekivane aktivnosti u uslužnim sektorima, znatnog rasta minimalne plaće (+12,2 posto), usporavanja inflacije uz i dalje napeto tržište rada, koje vrši pritisak na rast plaća u deficitarnim uslužnim sektorima.
Na domaćem tržištu rada pokazuje se određeno ubrzanje ekonomske aktivnosti, pogotovo što se tiče osobne potrošnje. Štoviše, dosadašnji podaci s tržišta rada signaliziraju kako će potražnja za radnicima i dalje ostati na visokoj razini, a pritisak na rast plaća u kombinaciji sa slabljenjem inflacije podupire oporavak realnih plaća, odnosno kupovne moći, stoji u analizi.
- U ovoj godini očekujemo rast plaća, odnosno ukupnih primanja zaposlenih od 12-15 posto, osjetno iznad očekivane stope inflacije (7,5 posto) te sve izraženiji rast u javnom sektoru pored rastućih socijalnih transfera. Također, očekujemo rast zaposlenosti od 2,7 posto zahvaljujući snažnijim imigracijama te jačoj ekonomskoj aktivnosti - predviđa Stojić.
Unatoč visokoj inflaciji, u prvoj polovici ove godine Hrvatska prednjači u CEE regiji prema realnom rastu plaća od gotovo 3,5 posto, nasuprot prosječnom padu na razini regije. Pad realnih plaća akutan je u Mađarskoj te Češkoj (-9 posto, odnosno -4 posto). Tzv. outperformance Hrvatske pritom ima uporište u realnom rastu produktivnosti po satu koji je tijekom zadnje tri godine po prvi puta premašio prosjek CEE regije (2,7 posto nasuprot 1,8 posto).
Osim što manjak kvalitetne radne snage sam po sebi vrši pritisak na rast plaća, glavni preduvjet za održiv rast plaća te njihovu konvergenciju ka prosjeku EU je što jači rast produktivnosti kroz politike usmjerene prema razvoju znanja, podizanje razine produktivnosti (tri puta niža nego u Njemačkoj), fleksibilnije tržište rada te napokon daljnje porezno rasterećenje tržišta rada.
Štoviše, daljnja integracija u globalne lance vrijednosti privatnih nefinancijskih poduzeća pozitivno djeluje na produktivnost. Spomenuto pospješuje transfer tehnologije, menadžerskih vještina, a povećana izloženost međunarodnoj konkurenciji motivira domaća poduzeća na jačanje inicijativa u pogledu vlastite produktivnosti, zaključuje Stojić.